Dane Čanković: Zaustavljanje Južnog toka - daljnja dezintegracija Srbije?
U glavi mi odjekuju riječi vrlo inteligentnog čovjeka „i pored toga što imam puno više novca, osjećam nezadovoljstvo“ i odmah vidim lik jednog drugog čovjeka, starca od 82 godine. Prostodušan, veselih očiju, kao da se uvijek smijulji. U razgovoru je uglavnom nešto pitao i slušao. Bio je jako srećan kad i u komšiluku uradi nešto, ispresijeca drva kod stare majke. Mnogi bi roptali na život da su živjeli njegovim, prilično siromašnim životom. On je znao samo ponekad opsovati trunje. I to bez potpuno izgovorene prve riječi.
U takvom razmišljanju zatekla me je informacija da Rusija odustaje od izgradnje Južnog toka. Ne znam zašto, ali tu informaciju pratilo je moje sjećanje na ruski bataljon koji je 11. i 12. juna 1999. iz Tuzle otišao na prištinski aerodrom. Bila je to nada, Kosovo i Metohija će biti sačuvani. Nažalost, došlo je, zahvaljujući SAD i NATO-u, do jednostranog proglašenja Kosova i otimanja srpske zemlje.
Južni tok donio je nadu, ne samo u ekonomskom smislu, već i u bezbjedonosnom. Rusija će štititi države kroz koje prolazi Južni tok.
Šta se može očekivati poslije odustajanja od Južnog toka?

Prvo jedno otrežnjenje i razumijevanje da se interesi velikih sila često prelamaju preko leđa malih, kao svojevrsna batina. Da se politika Rusije suštinski razlikuje od politike nekadašnjeg SSSR-a. Ona ne koristi nasilne metode, metode diktata. Njena politika je možda najmudrija (s obzirom na okolnosti u posljednjih sto godina). Rusija u spoljnjoj politici ne želi nametati svoju volju drugim narodima, pa kada je to i za njihovo dobro. Drugim riječima, ne mogu biti veći Srbi od Srba. Ako vlasti drugih država ne rade (ne smiju ili ne mogu) u interesu svog naroda, onda ni Rusija neće da istrajava na suprotnom putu, da se odbrani Kosovo i Metohija (što u ovim okolnostima možda nije ni moguće).
Koliko god se opravdavale vlasti Bugarske i Srbije, one su suštinski vršile kočenje izgradnje Južnog toka.
Za Rusiju je najbolje da se Bugari i Srbi na najdirektniji način uvjere šta im donosi politika Brisela i Vašingtona, a šta bi im mogla dati Rusija.
Možda vlade malih država moraju biti u službi interesa Brisela i Vašingtona (odnosno centra moći koji je iznad njih). U svakom slučaju odustajanje od Južnog toka, druga strana će protumačiti kao slabost Rusije i ranjivost Srbije. Pokrenuće se aktivnosti koje bi dovele do poništenja privatizacije NIS-a, stvaranja „Republike Vojvodine“, otimanje Preševske doline i tzv. Sandžaka.
I gdje je onda rješenje za srbski narod?
U shvatanju da nema svoju državu – srpsku državu i da želi da vjeruje da može da je ostvari.

Bez obzira na to kako se vlast ponašala i šta radila, svaka kritika upućena njoj treba da prati misao da upravo vlasti nije lako, jer je razapeta između interesa velikih koje mora uvažavati i interesa svoga naroda.
Ako je činjenica da je vlast, silom prilika, u službi interesa stranog centra moći, onda se u narodu moraju javiti samosvjesni pojedinci, grupe koji će organizovati paralelni život u odnosu na vlast. Vršiti prosvećivanje, motivisati ljude na rad, preduzetništvo, nuditi istinski smisao, nadu, utjehu. Odnjegovati čovjeka poštenog, vrijednog, vjerujućeg koji govori srbskim jezikom i piše ćiriličnim pismom.
Džabe je ako se ostvari i najveći napredak u ekonomskom i naučno-tehničkom smislu, a izgubi čovjek smisla i identiteta koji je najvažniji resurs društva. Posredno nam tako govore dvojica ljudi s početka teksta. Zato taj svekoliki napredak mora biti praćen duhovnim i moralnim. U protivnom ljudi će postati „suvišna roba“ bez funkcije koju treba uništiti. Sigurno je da će se doći u situaciju sa pregolemim problemima i sveprisutnim zlom, kada čovjek neće moći sam pronaći rješenje. Ali upravo tada Bog, za nas nedokučiv a njemu svojstven način, pronalazi spasonosno rješenje. Samo to čovjek treba zaslužiti.
- Izvor
- Vidovdan.org
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















