Početna stranica > Novosti

Veliki rečnici pišu se i po sto godina

19.09.2015. god.
Naša jezička, time i akcenatska norma, uzima u obzir stanje na celom srbskom jezičkom prostoru


Prof. dr Mi­lo­rad De­šić, uni­ver­zi­tet­ski pro­fe­sor u pen­zi­ji, lin­gvi­sta, po­znat u na­uč­noj jav­no­sti po ra­do­vi­ma iz srp­ske di­ja­lek­to­lo­gi­je, lek­si­ko­lo­gi­je i ak­cen­to­lo­gi­je, autor je no­vog, škol­skog, iz­da­nja „Pra­vo­pi­sa srp­skog je­zi­ka”, u iz­da­nju ku­će „Klett”. Cilj ovog iz­da­nja je da na naj­jed­no­stav­ni­ji na­čin ob­ja­sni pra­vo­pi­sna pra­vi­la za ško­le, ali i ši­ru jav­nost, a uskla­đe­no je sa iz­me­nje­nim i do­pu­nje­nim iz­da­njem „Pra­vo­pi­sa srp­sko­ga je­zi­ka” Ma­ti­ce srp­ske. Pro­fe­sor De­šić je ta­ko­đe i član re­dak­ci­je ovog Ma­ti­či­nog pra­vo­pi­sa.  U že­lji da se po­stig­ne ja­snost i pre­gled­nost, sva­ka ve­ća ce­li­na „Pra­vo­pi­sa” de­li se na tri ma­nje: naj­pre do­la­zi osnov­ni tekst o pra­vi­li­ma i pri­me­ri­ma, za­tim kra­tak, uokvi­ren sa­že­tak tek­sta i, naj­zad, naj­ka­rak­te­ri­stič­ni­ji pri­me­ri is­tak­nu­ti na mar­gi­ni, a na kra­ju knji­ge na­la­zi se reč­nik u ko­me su re­či, ko­je se po­mi­nju u tek­stu, ali i ne­ke dru­ge, ak­cen­to­va­ne.

Ko­ji je pra­vo­pis srp­skog je­zi­ka sa­da ak­tu­e­lan?

- Ak­tu­e­lan je „Pra­vo­pis srp­sko­ga je­zi­ka Ma­ti­ce srp­ske” (iz­me­nje­no i do­pu­nje­no iz­da­nje), od­ne­dav­no i Pra­vo­pis srp­skog je­zi­ka – škol­sko iz­da­nje či­ji sam autor (iz­da­vač je Klet).

Da li i ina­če za­go­va­ra­te tu jed­no­stav­nost škol­skog pra­vo­pi­sa u pri­stu­pu i shva­ta­nju je­zič­kih pro­ble­ma i za­što su na­ši pra­vo­pi­si če­sto kom­pli­ko­va­ni?

- Pi­sa­nje pra­vo­pi­sa je ve­o­ma te­žak po­sao, mno­go te­ži ne­go što se mi­sli. Pra­vo­pi­sac mo­ra da do­bro po­zna­je ne sa­mo je­zik ne­go i mno­ge dru­ge obla­sti. U ša­li ka­žem da ni­je la­ko na­pi­sa­ti ni loš pra­vo­pis. Po­red to­ga, po­zna­to je da je naj­te­že pi­sa­ti jed­no­stav­no o slo­že­noj ma­te­ri­ji. Tre­ba­lo bi da je jed­no­stav­nost od­li­ka bi­lo ko­jeg je­zič­kog iz­ra­ža­va­nja, pi­sme­nog i usme­nog, pa i pra­vo­pi­sa. Uko­li­ko je pra­vo­pis pre­o­bi­man i kom­pli­ko­van, on­da to zna­či da se ni­je vo­di­lo ra­ču­na o nje­go­voj na­me­ni. Va­lja zna­ti da se pra­vo­pi­si uglav­nom pi­šu za naj­ši­ru obra­zo­va­nu pu­bli­ku, a ne sa­mo za lin­gvi­ste.

U če­mu se ovaj vaš škol­ski pra­vo­pis raz­li­ku­je od Ma­ti­či­nog?

- Da, je­dan sam od re­dak­to­ra iz­me­nje­nog i do­pu­nje­nog iz­da­nja Ma­ti­či­nog „Pra­vo­pi­sa”. Škol­ski pra­vo­pis na­pi­sao sam s ob­zi­rom na svo­je ve­li­ko is­ku­stvo u iz­ra­di ta­kvih pri­ruč­ni­ka. Re­cen­zen­ti su pro­fe­so­ri Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta u Be­o­gra­du, sa Ka­te­dre za srp­ski je­zik (Velj­ko Br­bo­rić i Ve­sna Lom­par) i pro­fe­sor osnov­ne ško­le (Rad­mi­la Orelj). Ovaj pra­vo­pis uskla­đen je sa Ma­ti­či­nim (2010), što zna­či da je su­šti­na osnov­nih pra­vi­la ista u oba pri­ruč­ni­ka. Raz­li­ka je u sle­de­ćem: Pra­vo­pis o ko­jem go­vo­ri­mo ma­njeg je obi­ma od Ma­ti­či­nog, pre­gled­ni­ji je, reč­nik uz nje­ga je ak­cen­to­van, a pra­vo­pi­sna pra­vi­la su jed­no­stav­ni­je, ja­sni­je ob­ja­šnje­na.

Na ko­ji na­čin se je­zik bo­ga­ti, a ču­va svoj iden­ti­tet?

- U srp­skom, kao i u sva­kom dru­gom je­zi­ku, je­dan broj re­či ni­je do­ma­ćeg po­re­kla. U srp­ski su ušle re­či iz sta­ro­bal­kan­skih je­zi­ka, grč­kog, la­tin­skog, tur­skog, ne­mač­kog, fran­cu­skog i dru­gih je­zi­ka, u no­vi­je vre­me naj­vi­še iz en­gle­skog. Stra­nim re­či­ma ima me­sta u na­šem je­zi­ku, ako su po upo­treb­noj vred­no­sti pri­bli­žno jed­na­ke do­ma­ćim ili ako za njih ne­ma pra­ve za­me­ne. Štet­no je ako se iz­be­ga­va­ju do­ma­će re­či, a po sva­ku ce­nu upo­tre­blja­va­ju stra­ne, da bi se ste­kao uti­sak o ne­či­joj ve­ćoj pi­sme­no­sti ili uče­no­sti. Ne­ki pre­te­ru­ju u „edu­ka­ci­ji” (obra­zo­va­nju, obu­ci), „im­ple­men­ta­ci­ji” (pri­me­ni), „eva­lu­a­ci­ji” (od­re­đi­va­nju vred­no­sti), „be­ne­fi­tu” (do­bit­ku, ko­ri­sti) itd.

- Ko­ji deo pra­vo­pi­sa pod­le­že pro­me­na­ma, a šta se ni­ka­da ne mo­že pro­me­ni­ti?

Osnov­na pra­vi­la se ne me­nja­ju: ve­ći­na po­je­di­nač­nih re­či (ne re­či u do­di­ru) pi­šu se ona­ko ka­ko se iz­go­va­ra­ju, ći­ri­li­ca je osnov­no srp­sko pi­smo, ekav­ski i ije­kav­ski iz­go­vor su rav­no­prav­ni, za­jed­nič­ke ime­ni­ce pi­šu se ma­lim po­čet­nim slo­vom, in­ter­punk­ci­ja je uglav­nom lo­gič­ka.

Po­seb­no ste u reč­ni­ku, ko­ji se na­la­zi uz „Pra­vo­pis”, na­ve­li i pra­vil­ne ak­cen­te re­či. Če­sto nam ro­go­bat­no i po­gre­šno zvu­če ne­ki ak­cen­ti ko­je ču­je­mo na te­le­vi­zi­ji, sko­ro da gre­bu sluh. Ko je u pra­vu u po­gle­du ak­cen­tu­a­ci­je, sva­ko­dnev­ni go­vor, ili te­le­vi­zi­je?

Pre­ma srp­skoj ak­ce­nat­skoj nor­mi, si­la­zni ak­cen­ti tre­ba da se iz­go­va­ra­ju sa­mo na pr­vom slo­gu re­či. Ako se ja­ve na ne­kom dru­gom slo­gu, sred­njem ili kraj­njem, on­da se po­stu­pa na dva na­či­na. Pr­vo, si­la­zni ak­cen­ti se po­me­ra­ju ka po­čet­ku re­či i po­sta­ju uz­la­zni: Austra­li­ja, audi­to­ri­jum (u pr­voj re­či na­gla­še­no u-, u dru­goj di-), de­mon­strant, par­la­ment (pr­va reč sa ak­cen­tom na mon-, dru­ga sa ak­cen­to­va­nim la-). Dru­go, si­la­zni ak­cen­ti osta­ju na istom slo­gu, ali pre­la­ze u uz­la­zne: in­te­re­san­tan (na­gla­še­no san-), de­fi­ni­ci­ja (na­gla­še­no ni-). Iz­u­ze­tak pred­sta­vlja­ju slo­že­ne re­či: po­ljo­pri­vre­da, sa­mo­za­šti­ta (u pr­voj na­gla­še­no pri-, u dru­goj za-), u ko­ji­ma su si­la­zni ak­cen­ti u sre­di­ni re­či. U stva­ri, to i ni­su pra­vi iz­u­ze­ci, jer se sa­mo uzi­ma ak­ce­nat dru­gog de­la slo­že­ni­ce. Po­red to­ga, ne­ke re­či mo­gu da se iz­go­va­ra­ju na dva rav­no­prav­na na­či­na: že­li­mo (jed­nom na­gla­še­no li-, a dru­gi put že-), Bo­go­ro­di­ca (ak­ce­nat na slo­gu ro- ili go-). Tre­ba zna­ti da sva­ko­dnev­ni go­vor ni­je je­di­no me­ri­lo za pra­vi­lan ak­ce­nat. Na­ša je­zič­ka, ti­me i ak­ce­nat­ska nor­ma, uzi­ma u ob­zir sta­nje na ce­lom srp­skom je­zič­kom pro­sto­ru. Ta­ko­đe, stra­ne re­či mo­ra­mo da pri­la­go­đa­va­mo srp­skim u svim ele­men­ti­ma. 

Šta ote­ža­va pri­me­nu pra­vo­pi­sa i ka­ko u sva­ko­dnev­nom ži­vo­tu, pa i u me­di­ji­ma, po­sti­ći do­sled­no po­što­va­nje gra­ma­tič­ke i pra­vo­pi­sne nor­me?

- Za pri­me­nu je­zič­ke nor­me naj­od­go­vor­ni­je su obra­zov­ne in­sti­tu­ci­je,  uklju­ču­ju­ći sve od osnov­ne ško­le do uni­ver­zi­te­ta, kao i me­di­ji. Ne mo­že­mo bi­ti za­do­volj­ni re­zul­ta­ti­ma po­stig­nu­tim u na­šim obra­zov­nim usta­no­va­ma. Isto ta­ko, me­di­ji, štam­pa­ni i elek­tron­ski, ko­ji uti­ču na ce­lo­kup­ni ži­vot čo­ve­kov, če­sto ne bo­ga­te, ne do­gra­đu­ju ne­go raz­gra­đu­ju je­zik.

Bi­li ste lek­tor u po­zo­ri­šti­ma, du­go­go­di­šnji ste član re­pu­blič­kog ži­ri­ja u re­ci­to­va­nju, ba­vi­te se le­po­tom iz­go­vo­re­ne re­či. Ko­li­ka je va­žnost lek­to­ra pri­li­kom sva­kog jav­nog go­vor­nog na­stu­pa?

- Ulo­ga lek­to­ra je ve­o­ma va­žna. Ne­vo­lja je u to­me što ih ne­ma do­volj­no, onih kva­li­fi­ko­va­nih, ni za pi­sa­ni ni za go­vor­ni je­zik. Po­go­to­vo ne­ma za go­vor­ni je­zik, jer se kod nas spe­ci­fič­no­sti­ma go­vor­nog iz­ra­za po­kla­nja­lo ma­nje pa­žnje. Po­sle­di­ca to­ga je ni­zak ni­vo jav­nog go­vo­re­nja, u ko­me se na­ro­či­to iz­dva­ja­ju gre­ške u ak­cen­tu­a­ci­ji.

Je­dan ste od re­cen­ze­na­ta po­sled­nje knji­ge Reč­ni­ka SA­NU, ko­ji je sti­gao do slo­va P. Za­što ovaj reč­nik srp­sko­hr­vat­skog je­zi­ka na­sta­je ta­ko du­go?

- Ve­li­ki reč­ni­ci obič­no se pi­šu ve­o­ma du­go, i po sto go­di­na. Su­de­ći pre­ma sa­da­šnjem sta­nju, za­vr­še­tak ra­da na ovom ka­pi­tal­nom de­lu mo­že se oče­ki­va­ti za ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja. U tom reč­ni­ku su re­či kao oce­an, pa­la­ča, pa­pi­ga, part­ne­ri­ca, pa­ki­ra­ti, pa­ra­li­zi­ra­ti, par­ce­li­ra­ti upu­će­ne na oke­an, pa­la­ta, pa­pa­gaj, part­ner­ka, pa­ko­va­ti, pa­ra­li­zo­va­ti, par­ce­li­sa­ti. Da­kle, ovo je­ste reč­nik srp­sko­hr­vat­skog je­zi­ka, ali na srp­ski na­čin.

Ma­ri­na Vu­li­će­vić



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...


Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...

Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...


Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....

Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...


Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA