Početna stranica > Novosti

Od srbskohrvatskog ka srbskom

16.10.2015. god.
Posle raspada druge Jugoslavije nestalo je jezičko i pravopisno jedinstvo četiri istojezične republike


No­vo­sad­ski knji­žev­ni do­go­vor bio je kra­jem 1954. Ta­da je for­mi­ra­na za­jed­nič­ka je­da­na­e­sto­čla­na pra­vo­pi­sna ko­mi­si­ja iz raz­li­či­tih re­pu­bli­ka i raz­li­či­tih lin­gvi­stič­kih cen­ta­ra, s ci­ljem da se po­stig­ne pot­pu­na uni­fi­ka­ci­ja pra­vo­pi­sa srp­sko­hr­vat­skog je­zi­ka. Ko­nač­nu sti­li­za­ci­ju tek­sta ura­di­li su Mi­ha­i­lo Ste­va­no­vić i Lju­de­vit Jon­ke, dok su reč­nik sre­di­li Ra­do­mir Alek­sić, Jo­van Vu­ko­vić i Ma­te Hra­ste.

Mo­že se re­ći da je to bio kom­pro­mis iz­me­đu iz­vor­nog Be­li­će­vog i iz­vor­nog Bo­ra­ni­će­vog pra­vo­pi­sa, sa ve­ćim ustup­ci­ma srp­ske stra­ne. Bio je to po­ku­šaj dru­gog ce­lo­vi­tog pra­vo­pi­snog za­jed­ni­štva Sr­ba i Hr­va­ta u 20. ve­ku, po­sle onog iz 1930.

Pra­vo­pi­sna ko­mi­si­ja ra­di­la je du­go, s do­sta ne­su­gla­si­ca, da bi se po­sle še­sto­go­di­šnjeg ra­da (od 1954. do 1960) po­ja­vio pra­vo­pis ko­ji je ot­klo­nio ne­ke sla­bo­sti po­sto­je­će nor­me (npr. iz­o­sta­vlja­nje j u pri­me­ri­ma ra­ki­ski, zmi­ski, is­to­ri­ski; a i od­u­sta­ja­nje od for­mal­ne in­ter­punk­ci­je kod Bo­ra­ni­ća), ali je i do­neo mno­ge pra­vo­pi­sne du­ble­te. Pra­vo­pis je te­ško na­stao, pa je to one­mo­gu­ći­lo bi­lo ka­kvo is­pra­vlja­nje oči­gled­nih sla­bo­sti i on se do po­sled­nje de­ce­ni­je 20. ve­ka po­ja­vlji­vao uvek u ne­iz­me­nje­nom ob­li­ku (fo­to­tip­ski). Ma­ti­ca srp­ska je ti­me po­sta­la in­sti­tu­ci­ja ko­ja se sta­ra­la o srp­skoj or­to­gra­fi­ji od 1960. go­di­ne do da­nas.

Ne­ke sla­bo­sti za­jed­nič­kog Pra­vo­pi­sa srp­sko­hr­vat­skog knji­žev­nog je­zi­ka iz 1960. bi­le su vi­še ne­go oči­gled­ne od­mah po nje­go­vom iz­la­sku, ali dok je po­sto­ja­lo dr­žav­no za­jed­ni­štvo, srp­ska stra­na se uz­dr­ža­va­la od bi­lo ka­kvog ino­vi­ra­nja pra­vo­pi­sne nor­me. Isti­na, po­vre­me­no su vo­đe­ne ras­pra­ve i raz­go­vo­ri o manj­ka­vo­sti­ma pra­vo­pi­sne nor­me, a naj­stu­di­o­zni­ja je knji­ga Pri­lo­zi pra­vo­pi­su (1989).

Po­sle ras­pa­da dru­ge Ju­go­sla­vi­je ne­sta­lo je je­zič­ko i pra­vo­pi­sno je­din­stvo če­ti­ri isto­je­zič­ne re­pu­bli­ke. Za­pra­vo, po­sto­ja­lo je je­din­stvo Sr­bi­je, Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne i Cr­ne Go­re, dok se to za Hr­vat­sku ne mo­že re­ći. Na­i­me, Hr­va­ti su još od 1967. go­di­ne na je­zič­ko i pra­vo­pi­sno je­din­stvo gle­da­li s ospo­ra­va­nji­ma. Pr­vi po­ku­šaj „be­ža­nja“ od je­din­stva bi­la je De­kla­ra­ci­ja o hr­vat­skom je­zi­ku, a on­da su ra­nih se­dam­de­se­tih usle­di­le i ustav­ne od­red­be o hr­vat­skom je­zi­ku i za­se­ban Hr­vat­ski pra­vo­pis, da bi do ko­nač­nog pra­vo­pi­snog ras­ki­da do­ve­la po­ja­va Pra­vo­pi­snog pri­ruč­ni­ka hr­vat­sko­ga ili srp­sko­ga je­zi­ka (1986) Vla­di­mi­ra Ani­ća i Jo­si­pa Si­li­ća.

Srp­ski pra­vo­pis, kao i nje­gov je­zik, s po­čet­ka 20. ve­ka sko­ro ceo vek pro­veo je u za­jed­ni­štvu iz ko­ga je iza­šao kra­jem ve­ka. Po­uč­no zvu­če sti­ho­vi Ma­ti­je Beć­ko­vi­ća iz pe­sme Po­bu­na je­zi­ka (Srp­ski je­zik se otre­sa od sra­ma / Vra­ća se ku­ći iz du­gog iz­gnan­stva / Sit do­vi­ja­nja, gmi­za­nja, po­dan­stva / Le­de­nu gr­bu sa se­be od­la­ma).

Sa­vre­me­ni srp­ski pra­vo­pis osta­je sa dvo­a­zbuč­jem, gde se ći­ri­li­ca bo­ri za de­kla­ra­tiv­nu rav­no­prav­nost, dvoj­stvom knji­žev­nog na­reč­ja (eka­vi­ce i ije­ka­vi­ce), otvo­re­no­sti i to­le­ran­ci­jom pre­ma pre­u­ze­tim re­či­ma iz dru­gih je­zi­ka, bez bi­lo ka­kvog za­tva­ra­nja i po­vrat­ka una­zad.

U no­vim okol­no­sti­ma 1993. go­di­ne po­ja­vio se Pra­vo­pis srp­sko­ga je­zi­ka, ko­ji kao pri­re­đi­va­či pot­pi­su­ju Mi­tar Pe­ši­kan, Jo­van Jer­ko­vić i Ma­to Pi­žu­ri­ca. Iako se ra­di o kon­ti­nu­i­te­tu pra­vo­pi­sne nor­me, ov­de su uči­nje­ne i od­re­đe­ne iz­me­ne.

Po­sled­nja de­ce­ni­ja 20. ve­ka do­ne­la je ne­ko­li­ko pra­vo­pi­snih pri­ruč­ni­ka raz­li­či­tog obi­ma, kva­li­te­ta i na­me­ne. Po­ja­vlji­va­nje ve­li­kog bro­ja pri­ruč­ni­ka ni­je la­ko ob­ja­sni­ti. Na­i­me, je­dan je­zik, ta­ko je u ce­lom sve­tu, mo­že ima­ti sa­mo jed­nu or­to­graf­sku nor­mu. To ni­ka­ko ne zna­či da ne mo­že bi­ti ne­ko­li­ko pra­vo­pi­snih pri­ruč­ni­ka, ali oni u re­še­nji­ma mo­ra­ju bi­ti u ce­li­ni sa­gla­sni, bez raz­li­ke, čak i u po­je­di­no­sti­ma. Raz­li­ka mo­že bi­ti u na­či­nu re­pre­zen­to­va­nja ma­te­ri­je, a po­sto­ja­nje raz­li­či­tih pra­vo­pi­snih uzu­sa do­no­si ne­sta­bil­nost i šte­tu je­zič­koj kul­tu­ri. Ne­ki pri­ruč­ni­ci raz­li­ko­va­li su se u pra­vo­pi­snim re­še­nji­ma, što je bi­lo ne­po­treb­no i ne­do­pu­sti­vo. Od svih pri­ruč­ni­ka da­nas su dva u slu­žbe­noj upo­tre­bi (ima­ju odo­bre­nje re­sor­nih mi­ni­star­sta­va): Pra­vo­pis srp­sko­ga je­zi­ka Ma­ti­ce srp­ske i autor­ski Pra­vo­pis srp­skog je­zi­ka (pri­ruč­nik za ško­le) Mi­lo­ra­da De­ši­ća. Iz­me­nje­no i do­pu­nje­no iz­da­nje Pra­vo­pi­sa srp­sko­ga je­zi­ka iz 1993. po­ja­vi­lo se 2010. go­di­ne, a u nje­go­voj re­dak­ci­ji uče­stvo­va­li su Ma­to Pi­žu­ri­ca, Mi­lo­rad De­šić, Bra­ni­slav Osto­jić i Ži­vo­jin Sta­noj­čić. No­vo škol­sko iz­da­nje autor­skog Pra­vo­pi­sa Mi­lo­ra­da De­ši­ća po­ja­vi­lo se 2015. go­di­ne.

Da­na­šnji pra­vo­pis i nje­go­va re­še­nja re­zul­tat su pra­vo­pi­sne evo­lu­ci­je kod Sr­ba od 1818. i Vu­ko­vog Srp­skog rječ­ni­ka. Taj evo­lu­tiv­ni tok, op­te­re­ćen kom­pro­mi­si­ma, imao je ma­njih iz­me­na, ali ne i ve­li­kih pra­vo­pi­snih pre­o­kre­ta. Iz­me­ne su se oči­to­va­le iz­ra­dom no­vih pri­ruč­ni­ka – Be­li­će­vim Pra­vo­pi­som srp­sko­hr­vat­skog knji­žev­nog je­zi­ka (1923), Pra­vo­pi­som srp­sko­hr­vat­skog knji­žev­no­ga je­zi­ka iz 1960. Ma­ti­ce srp­ske i Ma­ti­ce hr­vat­ske i Pra­vo­pi­som srp­sko­ga je­zi­ka iz 1993. Ma­ti­ce srp­ske. Ove pro­me­ne pra­vo­pi­snih pra­vi­la mo­gu se oka­rak­te­ri­sa­ti kao raz­ra­da po­sto­je­ćeg sta­nja i tra­ga­nje za bo­ljim re­še­nji­ma. Or­to­graf­ski pri­ruč­ni­ci kod Sr­ba sa­dr­ža­va­li su u dva­de­se­tom ve­ku i ono što na­di­la­zi pra­vo­pi­snu nor­mu, ono što i sa­mi auto­ri (pri­re­đi­va­či) na­zi­va­ju „pre­ko­ra­ci­ma u gra­ma­tič­ku i reč­nič­ku kul­tur­nu nor­mu“, što za­pra­vo pri­ruč­nik či­ni upo­tre­blji­vi­jim i in­for­ma­tiv­ni­jim.

Pro­fe­sor Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta Uni­ver­zi­te­ta u Be­o­gra­du

Dr Velj­ko Br­bo­rić



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...


Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...

Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...


Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....

Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...


Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA