O državnicima ne govore reči i nagrade, već dela
Slučajno mi je dopalo u ruke čudesno štivo pod naslovom „ Preveden transkript iz izlaganja Andreja Ilarijonova, višeg saradnika Centra za globalnu slobodu i prosperitet, CATO institut (bivši savetnik za ekonomiju Vladimira Putina (do 2005) u Atlanskom Savetu 7.4.2015, o dugogodišnjim Putinovim pripremama za agresiju na Ukrajinu“. Naslov je preuzet od Centra za Evroatlanske studije, a sve je to u svrhu „Napredka.Posvećenosti.Uticaja“. Zar nije lepo?
Materijal je bio podeljen na skupu Ceasa 22.02.2016, a bilo je i slajdova.
I to bi bilo zaista lepo, da nije, opet, čudesne metodologije autora, koju je on definisao na njemu svojstven način. Sam sebi postavljam pitanja i sam na njih odgovaram. I pitanja, a pogotovo odgovori imaju za cilj da dokažu da je Putin jedini krivac za sve što se dešava na Ukrajini, a bogami i u celoj Evropi. U principu nema glupih pitanja, postoje samo glupi odgovori. Baš takvim odgovorima g-n Ilarionov nas je iznenadio.
Na punih osam strana autor nas je zadivio svojim poznavanjem istorije, politike, ekonomije i lingvistike u poslednjih sedamdeset godina. On je, kako je sam naveo, principijelan čovek, pa su mu jedini dokazi principijelne tvrdnje koje nikada ili skoro nikada ne korespondiraju sa činjenicama.(čitaj Karla Popera)
Analizirati ceo tekst nema svrhe jer predstavlja golu konstrukciju koju svako, pa i priglup čovek, može da izvede. Ovde ćemo se pozabaviti sa par teza, kako bi pojasnili stvar našem čoveku.
Prva je teza da Donbas nema prava na samostalnost i da je to Putinova zavera. Čija je onda zavera na Kosovu? Za principijelnog čoveka važni su principi, za ovog našeg izgleda nisu. Jedino ako smatra da je Kosovo bliže Americi nego Ukrajina Rusiji. Uvek su mi bili zanimljivi ovi ljubitelji dvojnih standarda. No, Srbi su ovo dobro iskusili na svojim leđima, pa nećemo više o tome.
Druga zabavna teza da je Putin tvorac nekakve Putinove internacionale, za razliku od Komunističke, Socijalističke i Trockističke. Autor je ispustio iz vida još jednu, a zvala se Dva i po internacionala. Ali to sad nije bitno. Bitno je da su se sve te internacionale zalagale za svetsku revoluciju i, uglavnom, poricale državni suverenitet. Pogotovo ona Trockistička. Koliko vidim, Putin se zalaže za suverenitet, a autori permanentnih, narandžastih, obojenih, arapskih i drugih revolucija nalaze se na drugim mestima, pa su to deca Lava Trockog (Bronštajna). Oni stvaraju nadnacionalne vlasti, političke, ekonomske i vojne. Pri tome neke od tih vlasti, iako bi trebalo, nisu učestvovale na demokratskim izborima. Pitam se ko su onda Trockisti – internacionalisti? Da nisu možda globalisti?
Najzabavnija od odabranih je treća teza Ilarijonova. U normalnim državama i društvima jezikom, po prirodi stvari, bave se lingvisti, a u ovim drugim političari i analitičari. Lepo je objasnio Džordž Orvel u svom delu „1984“ šta je „NOVOGOVOR“, iliti „POLITIČKA KOREKTNOST (skraćeno „POLITKOREKTNOST“)”. Zašto li me ovo podseća na POLITBIRO?
Po Ilarijonovu Putin je izvršio lingvističku agresiju na Ukrajinu time što ne priznaje „u“, a priznaje predlog „na“. Autor tvrdi da se na ruskom kaže u Americi, u Engleskoj, u Japanu, u Ukrajini. E, tu ima problem sa istinom. Na ruskom se kaže na Ukrajini. Od rođenja znam ruski jezik, školovao sam se na njemu i nikada, sve do skoro, nisam čuo za izraz u Ukrajini. Zašto je to tako ne znam, nisam lingvista (kao i autor ekonomista sam).
Ilarijonov tvrdi da je u ruskom predlog „u“ znak za prepoznavanje državnosti, a predlog „na“ obeležava geografsku teritoriju. Opet laže. Kada smo kod geografije na ruskom se kaže na Kavkazu ali i u Alpima, u Krimu i na Kamčatci (poluostrva). I Japan i Kuba su ostrvske države. Kaže se u Japanu i na Kubi. Zašto se na srbskom kaže u Japanu ili na Novom Zelandu ili na Filipinima zaista ne znam, ali je to tako.
Komunisti i njihovi mutanti mnogo vole da se bave jezikom. Znamo mi to i sa naših prostora. Prvi se time pozabavio drug Staljin u svom radu „Pitanja poznavanja jezika“. Prisećam se njegove glavne misli da su govor i jezik povezane sa funkcijama mozga. Očigledno to nije slučaj sa našim autorom i njegovim istomišljenicima iz različitih Komsomola i Komunističkih partija, koji su praktikovali vlast, a sada nama saopštavaju neke nove nepobitne istine. Njihov govor i jezik izgleda da su vezani za druge organe i životne funkcije.(Da ne bude zabune. Nisam levičar. Leve ideje su za mene legitimne, ali ovi praktikanti nisu).
Uostalom, premijer Viktor Černomirdin, bivši šef autora transkripta, potonji ambasador Rusije na Ukrajini i čovek poznat po svojim dosetkama i kalamburima bio je veoma jasan. Priča se, kada su ga pitali zašto on koristi „na“ umesto „u“ Ukrajini odgovorio je da se ne kaže (u slobodnom srbskom prevodu) „nabijem te „u“ već „na“ onu stvar.(on je to rekao u originalu).
Prema tome, nije Putin izvršio jezičku agresiju na Ukrajinu već se vratio tradiciji. Uostalom, nije mi namera da ga branim od njegovih bivših ili sadašnjih ekonomskih i drugih savetnika, istih što su uvukli Rusiju u ekonomsko i socijalno blato iz koga se danas ipak čupa. Neka sam vidi šta će sa njima. Ne slažem se sa demonizacijom Putina zarad abolicije pohlepnih protuva željnih moći.
Ipak je Ilarijonov u nečemu u pravu. Jedan je Putin do 2007, a drugi je posle. Nekome se to sviđa, nekome ne. Uostalom, o državnicima ne govore reči i nagrade, već dela. Na Rusima je to da procene, neka ih.
Pitam se što sam reagovao na ovaj transkript (slajdove nisam video). Ne volim i ne trebaju nam manipulatori koji računaju sa neukošću ili pohlepom dela domaćeg auditorija. Imamo mi u Srbiji svoje idiote I, da je normalne države, završili bi u zatvoru, u ludnici ili na nekom drugom mestu.
Oleg Golubović
- Izvor
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »















