I dve godine posle „operacije prinuđivanja na mir" Gruzija za to nije spremna
Prošle su dve godine kako je vojska Gruzije upala na teritoriju Južne Osetije, i ispalila more vatre na glavni grad koji je bio potonuo u san. U avgustu 2008. godine Rusija je morala da odbrani svoje građane u toj republici, i za to da izvede operaciju „prinuđivanja Gruzije na mir".
Praktično odmah posle petodnevnog rata, kada je slomljena i demoralizovana vojska Gruzije bežala je u panici, a predsednik Sakašvili umalo nije pojeo svoju kravatu pred tv-kamerom. Moskva i EU, koju je zastupao Nikola Sarkozi, predložili su zvaničnom Tbilisiju plan izlaska iz situacije, ali lider Gruzije je izabrao put vojne retorike. I evo, posle dve godine, posle 12 rundi pregovora u Ženevi, Tbilisi odbija da potpiše dokument o neprimeni sile. Isto se dešavalo i pre dve godine. Neko vreme pre upada u Južnu Osetiju gruzijska strana je odbijala da potpiše sličan dokument u okviru pregovora koji su se tada vodili. Zatim je ispalila projektile na Južnu Osetiju. Ali, i početak rata i neželja da se ide na kompromis za neke gruzijske političare, i pre svega za predsednika Sakašvilija imaju odlučujući značaj, smatra politikolog Stanislav Belkovski:
Pitanje teritorijalne celovitosti i samim tim pitanje održavanja konflikta sa Rusijom, Abhazijom i Južnom Osetijom za predsednika Gruzije Mihaila Sakašvilija jeste pitanje političkog opstanka. I ovde nema odstupanja. To je za njega mnogo važnije od mira. Jasno da posle isteka predsedničkog mandata Sakašvili planira da ostane u politici, na vlasti. Možda u drugom svojstvu. Ali ostati na vlasti može samo ako se bude suprotstavljao Rusiji, na antiruskoj noti, na suprotstavljanju sa Abhazijom i Južnom Osetijom. Zato on neće potpisati ni pod kakvim uslovima nikakve dokumente, koji daju legitimitet ovom stanju stvari. Za njega je bolje rat i da ostane na vlasti, nego mir i udaljavanje od svih poslova.
Lične ambicije Sakašvilija rade protiv stabilnosti u celom regionu. Stalno odbijanje Tbilisija da potpiše dokument o neprimeni sile rađa nepoverenje u Chinvalu. To ne može da potraje još dugo. Strpljenje Osetina ima granice. I pored svih napora Rusije i EU pregovori mogu da budu zaustavljeni. Ali, nada ipak postoji, smatra zamenik direktora Instituta za zemlje ZND Vladimir Žarihin:
Nazire se veoma dug, na žalost, mučan, ali ipak proces shvatanja da politička elita Gruzije ne može bez pomirenja sa ljudima, bez poverenja sa narodima tih republika ne samo da se ponovo spoji, već i da uspostavi bilo kakve veze.
Teško je reći, koliko je još godina za to shvatanje potrebno političkoj eliti Gruzije.
- Izvor
- Glas Rusije, foto: EPA/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















