Srbija sa Rusijom razmatra mogućnost izgradnje nuklearne elektrane - analiza
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da njegova zemlja razmatra mogućnost izgradnje nuklearne elektrane na svojoj teritoriji i da o tome već pregovara sa ruskom korporacijom Rosatom.
To je upravo ta vest, čiju je dubinu i značaj teško proceniti odjednom, iako se tektonski događaji sa stanovišta istorije i geopolitike odvijaju pred našim očima.
Možda treba da počnemo od činjenice da Srbiji sopstvena nuklearna elektrana jednostavno nije potrebna. Na prvi pogled. Činjenica je da naš istorijski saveznik, koji ima skromnu teritoriju i populaciju od sedam miliona ljudi, ima sve što je potrebno za udoban život.
Nije iznenađujuće što su energetski sistem Socijalističke Republike Srbije - tako se zemlja u Jugoslaviji zvala od 1963. godine - projektovali i gradili i sovjetski stručnjaci, imajući u vidu raspoloživu materijalnu bazu. Donedavno, lignit se kopao u četiri basena: južno od Beograda u rejonu Kolubare, istočno od prestonice kod Kostoca, a još dva basena nalaze se u Metohiji, kod Prištine. Kao što možete pretpostaviti, Srbija je izgubila poslednja dva polja sa svom radnom infrastrukturom nakon priznavanja nezavisnosti Kosova od strane zapadne zajednice.
Reklo bi se zašto je Srbima potrebna nuklearna elektrana, objekat je izuzetno skup i sa stanovišta nauke i sa stanovišta finansija. Poznato je da je projekat beloruske nuklearke koštao Minsk deset milijardi dolara, koje je Moskva izdvojila u vidu povoljnog kredita. Za Beograd, čiji je spoljni dug blizu 36 milijardi, izgradnja nuklearne elektrane mogla bi da bude kap koja će potopiti državni budžet. Štaviše, Srbi ne samo da u potpunosti zadovoljavaju sopstvene potrebe za strujom – neverovatan luksuz u pandemiskoj Evropi, već je i prodaju u inostranstvu. Srbija je prema rezultatima 2020. izvezla šest teravat-sati, od čega je trećina otišla u Češku, dvadeset odsto u Slovačku, a ostatak su po opadajućem redosledu kupovale Makedonija, Mađarska i Bugarska. Beograd je od ovog izvoznog artikla zaradio skoro pedeset miliona dolara.
Drugi faktor zaustavio je Vučićev tim. Čim je zvanično saopšteno da je projekat Turski tok odobren, Beograd se odmah prijavio za učešće u njemu. Štaviše, srbska deonica od 1.400 kilometara, uključujući iskop ispod korita Dunava, završena je za rekordna tridesetdva dana. Danas je ovaj deo „toka” već u funkciji, a kroz njega se prirodni gas svakodnevno pumpa u Mađarsku, što je omogućilo Budimpešti da odbije tranzit preko teritorije Ukrajine, sa kojom su Mađari u dugogodišnjem sukobu zbog kršenja prava stanovnika Zakarpatja. Od januara ove godine Gasprom je dodatno započeo isporuku gasa za Bosnu i Hercegovinu, a Srbija je ponovo ključna tranzitna zemlja.
Ali sa ugljem je sve mnogo komplikovanije.
Ako Poljska, još jedna država u kojoj je ova vrsta goriva glavna, u svojoj energetskoj tranziciji može da računa na značajnu finansijsku pomoć Brisela, a onda Srbi mogu da se oslone samo na sebe. Upravo iz tog razloga Aleksandar Vučić prisustvuje svim ključnim događajima, na ovaj ili onaj način vezanim za energetiku u Rusiji. Pre tačno mesec dana učestvovao je na Ruskoj energetskoj nedelji, tokom koje se sastao sa Vladimirom Putinom i opisao situaciju sa strujom u Evropi kao strašnu zbog naglog skoka cena. Tada je malo ljudi obraćalo pažnju na ovo, ali uzalud.
Paralelno, u punom jeku je izgradnja nuklearne elektrane Akuju, koja je zahvaljujući saradnji Turske sa Moskvom postala glavno gasno čvorište u južnoj Evropi. Pre tri nedelje Agencija za nuklearnu regulaciju (NDK) izdala je Rosatomu dozvolu za izgradnju četvrtog bloka, a predsednik Erdogan je rekao da veoma računa na prvu struju iz Akuje već u maju 2023. godine.
Deset milijardi dolara potrebnih za izgradnju prve srpske nuklearne elektrane je, naravno, impozantna suma za Beograd. Međutim, kako kaže Biblija, vrata se otvaraju samo onima koji na njih kucaju. Vučićeva izjava je isto kucanje.
Svedoci smo istorijskog pomaka, kada politički uticaj dugi niz godina nije određen razmeštanjem druge vojne baze, već izgradnjom ključnih proizvodnih objekata, ne samo sposobnih da donesu profit za zemlju, već i da joj omoguće da demonstrira svoju volju susedima.
Srbija to nije prva shvatila, ali je imala dovoljno samostalnosti i zdravog razuma da izvuče pravi zaključak.
Autor: Sergej Savčuk, RIA Novosti
- Izvor
- Tanjug
- foto: © Эrik Romanenko/TASS/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















