Stounhendž: Razriješena misterija?

Stounhendž se sastoji od dva koncentrična kruga i unutrašnjeg polukruga.

U Velškom nacionalnom muzeju u Kardifu, naučnici nastoje da podignu veo sa te misterije. Pomoću mikroskopa doktor Ričard Bevins strpljivo i precizno analizira uzorak uzet sa kamenog bloka.

"Spoljni krug, od veoma velikih blokova, donijet je iz okoline ravnice Solzberi", kaže Ričard Bevins, istraživač Velškog nacionalnog muzeja u Kardifu.

Dvadesetih godina prošlog vijeka naučnici su otkrili da blokovi unutrašnjeg kruga potiču iz pokrajine Pembrokšajr, u Zapadnom Velsu, na 240 kilometara od Stounhendža. Niko ne zna kako je tadašnja civilizacija uspjela da prenese teške blokove na tu daljinu.

 "Blokovi unutrašnjeg kruga i polukruga, takozvani blustouns, imaju dvije do tri tone, dakle suviše su teški za transport uz pomoć ljudi", kaže Bevins.

Analizirajući i upoređujući mineralni sastav kamenja Bevins i njegov tim zaključili su da su blokovi spoljnog kruga donijeti iz bližeg područja u ravnici Solzberi, zvanog Preseli hils.

Geohemičar sa Univerziteta Aberstvit Nik Pirs analizirao je kristale cirkona u uzorcima kamenih blokova. Uz pomoć lasera topio je kristale i otkrio njihov hemijski sastav.

 "Uzorci su bili tanke pločice. U njima smo identifikovali zrnca cirkona i na njih usmjerili snažan laser. Njihova para prošla je kroz spektrometar koji je analizirao sastav minerala", objašnjava Nik Pirs.

Pirs kaže da je istraživanje otkrilo tačno mjesto sa koga su blokovi uzeti. Na osnovu toga zaključeno je da su spoljni blokovi vjerovatno transportovani svega oko 16 kilometara zapadno, do jedne od uvala na velškoj obali, a odatle morem do odredišta u ravnici Solzberi.

Novu teoriju sada bi trebalo da provjere arheolozi, ali ovo novo otkriće je, kako izgleda, za korak približilo naučnike razotkrivanju misterije Stounhendža - navodi "Dojče vele".