Ivan Farmakovski: džezmen i fudbaler
Izgradio kuću, posadio drvo, odgajio sina – tako govore za pravog muškarca. A ako se on još bavi i omiljenim poslom, može se smatrati da mu je život uspeo. Kao odličnom mladom džez pijanisti Ivanu Farmakovskom, za koga je stvaralaštvo Put kući.
Ali pre nego što pređemo na ličnost i započnemo razgovor sa junakom naše današnje emisije, da istaknemo da mlada generacija džezera ima vrlo jak duh međusobne podrške. Skoro neverovatno, ali mlada momci: i pijanisti, i izvođači na udaraljkama, i saksofonisti vatreno i iskreno pomažu jedni drugima na nastupima. Očigledno, džez je posebno objedinjavajuće društvance ljudi neravnodušnih prema muzici i jednih prema drugima.
U umetnosti je dobronamernost u principu retka. Konkurencija je oštrija nego u biznisu: individualizam, razjedinjenost, kosi pogledi, rasprave ko je šta uradio, ko je šta postigao. A na većini džez koncerata možeš da vidiš i podršku, i aplauz kolega iz ceha, a ne samo publike. To je neverovatno prijatno i govori o mnogom: o nivou kulture, i o tome kakva je naša mlada generacija džezera. Generacija je u stvari divna. Svi muzičari poseduju sopstveni stil.
A sada, da se vratimo glavnom junaku našeg programa, Ivanu Farmakovskom. Kako je on rekao u svom intervjuu:
Postoje dva pogleda na život: prvi je – ako želiš da budeš srećan, živi među sebi sličnima. Ali meni se čini da je bolje ne biti najbolji, ali imati mogućnost stemljenja, usavršavanja od svojih kolega. I to je put razvoja. Mnogi muzičari tvrde da sviraju za sebe. To nije tačno. Pre svega sviramo za publiku, smatra Ivan Farmakovski.
Muzikom je on počeo da se bavi sa 5 godina. Prvo u dečijem muzičkom studiju, zatim u školi Gnesinih. Za preko 20 godina stvaralačke karijere Ivan je nastupao sa svetski poznatim imenima kao što je Beni Golson, Bil Evans, Rendi Breker, El Džero i mnogim drugima.
Kada sam bio mali, mnogo sam voleo Luja Armstronga, Elu Ficdžerald, to su mi bile dve omiljene ploče koje su izašle u SSSR. Obožavao sam duet Oskara Pitersona sa Kaunotm Bejsijem. I uopšte vaspitan sam na tradicionalnom svingu.
Ako govorimo o prirodi džeza, po mišljenju Ivana Farmakovskog, to je simbioza spiričuelska, bluza, akademske muzike, afro-kubanskih i brazilksih ritmova. I savremeni džez nastavlja da upija nove melodijske pravce. Razvoj džeza je u smesi, u mogućnosti improvizacije. Koraci u džezu su kao step, kao sving u narednoj džez kompoziciji na teme sovjetskih pesama Tup-Tup, tupka mališan.
Osim džeza, u životu Ivana Farmakovskog postoji još jedna strasna zabava – fudbal, kojim se zarazio sa pet godina. Pijanista poredi ovu igru sa džez improvizacijom, takođe neprdvidivom.
U jednom od intervjua muzičar naziva sebe sanjalačkim realistom. Pri tome on veruje da između mašte i njenog ostvarenja distanca ne treba da bude velika. I veoma se u to uzdamo.
- Izvor
- Golos Rossii, foto: ru.wikipedia.org/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















