Plata

Piše: Željko Svitlica

''Svi misle, pošto radim tamo da je velika, a nije.''

Priča žena zaposlena kao čistačica u jednoj od lamela kopleksa Vlade RS svojoj prijateljici u autobusu.

,,Svaki dan čistim. Koleginica i ja krenemo od početka i cijeli sprat ministarstva očistimo. Nije lako, nezgodan je onaj namještaj, treba to usjajiti. Ali sve ja to završim brzo i zato ne znam što nas tamo drže osam sati svaki dan kada nam fino mogu reći da dođemo i počistimo i onda nas pustiti da idemo''.

Ali njima je lako, kaže. Njih dvije su drugarice. Lako su se dogovorile oko godišnjeg i svega ostalog dok se ''na drugim spratovima svađaju oko toga stalno''. Nadzornici i šefovi nikada ne dolaze na njihov sprat i rijetko ih kontrolišu. Ne ''visi im niko nad glavom''.

''Sad ganjam da mi priznaju četvorogodišnju, da povećam koeficijent. Uspjela bi mjesečno nagurati do 700 maraka. Ne stidim se ja. Idem, pitam, kucam na vrata da mi pomognu. Juče sam bila i kod Đokića, šta me briga''.

Svi se sjećaju da je bila ''mrtva glava'' kada je raspisan konkurs za radna mjesta u monumentalnom objektu. Prijavljivali su se i mnogi sa diplomama.

''Imali smo 400 KM kada smo tek došli, a mene je ujak (bivši ministar) ubacio. Svaku od nas je neko tako ubacio, inače...Kasnije je Dodik svima smanjio deset posto platu. I njima koji su imali 4.000 i nama koji smo imali 400. Zamisli, ne znaju oni šta meni znači 40 maraka, a njima....pih''

Godišnji odmor, izgleda ne znači i more, kako je pomislila sagovornica. Šuti i ne vjeruje joj ni ona kada govori o plati. Pa zgrada Vlade je to! Čuj, samo 400 maraka?

Autobus staje, žena odlazi na posao.