Kanta za smeće

Sjedim tako jedne večeri ispred birca u kojem radim i posmatram prolaznike. Ima ih više nego obično. Razlog tome je najvjerovatnije ''mejn ivent'' ovog mjesta. Sportski! Pod zastavom, naravno... Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv sporta! Naprotiv! Smatram da je sport dobar. U zdravom tijelu zdrav duh!

Imam par gostiju u bašti i to je to. U susjednim kafanama bašte su prepune, no to je druga priča. U svakom slučaju veče kao i svako drugo. Dosadno i sparno. Na stolu je kao i sada, bevanda za slučaj da se nasekiram, na radiju je neki bluz, ali se jedva čuje. Momci iz susjedne kafane zavijaju kako ljubi dečko sa Balkana. Mislim da im je namjera da ih čuju i trebe u Norveškoj. I tako uz pratnju hora “Balkanskih dječaka” cirkam i posmatram prirodne ljepote ovog grada dok šetaju trotoarom.

Pažnju mi je privukao neki ćelavi lik koji je u hodu eksirao flašicu prirodne izvorske vode. Prepune vitamina, minerala i ostalih korisnih materija. Zvijerao je oko sebe sa praznom plastičnom flašicom u ruci i ugledavši veliku travnatu površinu koja je ležala između nas, poprimio je izraz lica kao da je baš to ono za čim je tragao - zafrljačio je flašicu na po' trave i produžio dalje kao da se ništa dogodilo nije.

Zar je moguće da niko nije primjetio? Ili još gore, da nikome ne smeta? Pa, jebena kanta je tri metra ispred tebe, konju jedan ćelavi! Baci čovjek smeće na po' livade i to tako kao da baš tu treba da se baci. I nikom ništa... I sad ću ja morati ustati i pokupiti to smeće.

E, ćelavi, ćelavi, a glumiš finoću nekidan u kancelariji.

Pazi, matere ti, što ljudi blenu sad u mene!

Vide ove bradate budale što skuplja smeće po ulici!

Jebote, pa ispade ja lud... Ako! Ko vas jebe, možda nešto i skontate iz svega ovoga! Najbitnije je da se zastava vijori! Ovo zahtijeva još jednu bevandu...

N. Gluvajić