Novi krug turčenja

 Piše: Nedim Jahić

 Ne čudi zbog toga da nigdje drugdje na Balkanu ne možemo vidjeti toliki nivo udaljavanja umnih glava od kolektivnog identiteta kojem pripadaju po porijeklu, kao što je slučaj kod Bošnjaka. I šta drugo ostaje do stid, kada nelegitimni politički vođa preda cijeli narod, onako u svom maniru, sa izvalom da je „Erdogan naš zajednički lider!“

Možda tako i treba biti. Ostati razlomljen između dva ideniteta - bošnjaštva i bosanstva, koji se sve više ideološki sudaraju i sve su manje kompatibilni, dok nečujno koračaju prema konačnom raskolu. Posljedica je to strateškog razaranja ideje identiteta koji se ne bi temeljio na religiji, već na vezanosti za zemlju i prostor koji dijele sa drugim ljudima i narodima. I ne samo da to neposredno razara Bosnu i Hercegovinu, već frustrirani nemogućnošću da naprave bantustan i svoju nacionalnu državu, za domovinom tragaju u dalekom Istanbulu, po koju je ovih dana otišao i „najveći sin“.

Da se razumijemo, Bakir Izetbegović je izabran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda sa nešto manje od 163 000 glasova. Dvostruko više glasova je odnio Komšić, a kada se svi rezultati sastave, čini se da je Izetbegović jedva uzeo četvrtinu bošnjačkih glasova. Pa ipak, budale su uvijek glasnije od tihe većine, što je i njemu otvorilo prostor da u Turskoj pravi račun bez krčmara. U čije ime Bakir govori? Ničije, te ga kao marionetu i treba prepoznati.

Predstavnik nikoga, koji sa onom svojom očajnom dikcijom i nikakvom strukturom govora, opstaje kao vraški sposoban izreći svakakve gluposti u potpunom odsustvu ikakve svijesti o posljedicama. Nije se ni pošteno oznojio dok je u par riječi potvrdio sve one teze koje negatori prava i ideje postojanja Bošnjaka ponavljaju posljednje dvije decenije. Otvorio je Bakir novi krug turčenja, uz nezapamćen napad na suverenitet i bit postojanja Bosne i Hercegovine.

Njegova izjava je veoma ozbiljna i opasna za sve ono što bi, oni koji vole ovu zemlju, smatrali vrijednim odbrane i dizanja glasa. U konačnici, ostaje nam građanska odgovornost da reagiramo na istupe raznoraznih cerića, izetbegovića, zukorlića i sličnih, kojim je tišina javnosti dopustila da govore u ime svih.