Nastavljene igre sa Ješingradom

Opozicija je tvrdila da je na djelu još jedna namještena privatizacija u koju je Džombićev (Aleksandar) kabinet uložio milione maraka samo da „očisti“ neka opterećenja nekadašnjeg banjalučkog giganta i potom ga „utopi“ kupcima bliskim vladajućoj garnituri. Vlada je uvjeravala i radnike i političke oponente da je riječ o odličnom poslu i korektnom aranžmanu, a sve na fonu proklamovane borbe za radna mjesta. No, kako je vrijeme prolazilo, ugovor o privatizaciji je tiho i mimo očiju javnosti revidiran stavku po stavku. Jovan Knežević, predstavnik Odbora povjerilaca FAM „Jelšingrad“ ukazuje na činjenicu da su strane stavile potpis na ugvor koji je predviđao zadržavanje na poslu jedva nekih 60 radnika ali je taj broj u međuvremenu skresan na 40-ak. „ I drugi najznačajniji uslov govora o vremenu u kome se „Krajina“ obavezuje na zadržavanje prmarne djelatnosti „Jelšingrada“ takođe je pretrpjelo korekcije opet na štetu privrede i radnika jer su taj rok smanjili na tri godine“ , kaže Knežević uvjeren da će i ova rivatizacija proći kao i mnoge prije nje – uništavanjem privrednih subjekata. Onda kada sve bude kasno, tek za dvije godine kada istekne ugovorna obaveza, vidjeće se da li su u pravu bili mnogi koji su tvrdili da se „Jelšingrad“ kupuje ne zbog privredne aktivnosti u mašinskoj djelatnosti već zbog atraktivnog zemljišta. I sve pod pokroviteljstvom politike kontinuiteta i borbe za radna mjesta.