Početna stranica > Novosti
Branko Radun

Radun: Srbija bez „crvene linije“

Radun: Srbija bez „crvene linije“
01.07.2012. god.
Ko će nastaviti pregovore Beograda sa Prištinom? Došlo je do „letnje pauze“ u pregovorima Srbije sa takozvanom državom Kosovo. No, nažalost, iako je Kosovo takozvana država, pregovori su više nego realni, kao i njihove posledice. Kosovo je uz podršku EU i blagoslov SAD-a dobilo od Srbije gotovo sve što je tražilo — od tablica za motorna vozila, preko carinskog pečata i carinika tamo gde ih do sada i nije bilo, pa do matičnih knjiga. Sve su to atributi i instrumenti državnosti, a Srbija je u liku Borka Stefanovića i njegovog šefa Tadića do sada sve to „odradila“.

KONKURS ZA NOVOG BRANKOVIĆA

Sada EU vrši pritisak na Srbiju da se „ispoštuje“ ono što je dogovoreno, a mi kao javnost nismo baš upoznati sa svim što je vlast u Beogradu potpisala u vezi Kosova. Sve to, na čelu sa „ambasadom Prištine u Beogradu“, velika je žaba, koju teško može i hoće da proguta i „najevropljanin“ Dačić koji je poručio da neće sedeti u takvoj vladi. No, da nije seo u takvu vladu 2008. godine danas, možda ne bi na dnevni red došla „kancelarija Kosova“, sa sve zastavom secesionističke tvorevine.

 

Ali, od sastava nove vlade zavisi i ko će dalje u ime Srbije da pregovara sa Prištinom. Borko Stefanović je najpre izjavio da predsednik ne bi trebalo da učestvuje u pregovorima direktno, jer bi to bilo posredno priznanje „države Kosovo“. Konačno se, eto, i Borko dosetio da su pregovori u kojima učestvuju visoki funkcioneri Srbije naspram onih sa Kosova „neka vrsta priznanja“. No, to ga do sada nije sprečavalo da zvanično pregovara sa Albancima (umesto da ostane u okviru SB UN i Rezolucije 1244) i da im isporuči dobar deo preostalog suvereniteta, po čemu će i ostati upamćen u novijoj srbskoj istoriji.

No, Borko se odjednom „predomislio“, pa kaže da pošto su pregovori oko poslednjih parčića srbskog suvereniteta nad Kosovom u pitanju, u tu „kupoprodajnu rabotu“ bi trebalo uključiti i novog predsednika Nikolića.

No, iako je sada postavljena priča da odbijanjem učešća u „kosovskom dijalogu“ predsednik gubi inicijativu i rizikuje da pokušaju da ga prikažu kao nekog ko se sklanja od teških pitanja i još težih odgovora, ipak se čini da je Tomislav Nikolić već dovoljno dugo u politici pa shvata podmetačinu koja dolazi od strane Tadića i njegove ekipe. Čak i u slučaju kohabitacione klackalice vlasti u kojoj je Nikolić „osuđen“ na inicijative i preuzimanje odgovornosti da bi izbegao političku izolaciju i marginalizaciju, teško je poverovati da bi novi predsednik preuzeo na sebe odgovornost koju definitivno snosi bivši predsednik i njegova vlada. Oni su do sada „implementirali“ sve zahteve Zapada, od kojih je gotovo svaki na našu štetu i sve zajedno to čini najsramnije epizode u istoriji naše diplomatije i države. Niko ne bi sada želeo da sa njima podeli breme takve istorijske odgovornosti, pa verovatno ni predsednik Nikolić.

IZLAZ IZ ŽUTOG LAVIRINTA

Čini se da priča o podizanju nivoa razgovora i nema naročitog smisla, te da je čak ni EU ne želi. Kako se to kaže, „promena formata pregovora“ bi za srpsku stranu imala smisla samo ako bi se u SB UN razmatrao srbski zahtev za pregovorima o statusu Kosova. No, kako se od toga odustalo pod stranim pritiscima i zahvaljujući domaćoj neslozi, „politički nivo pregovora“ nam izgleda kao zamajavanje javnosti nečim što bi trebalo da izgleda kao suvisla i razumna politika.
Ako se želi isplivati iz ovog gliba od sada bi trebalo voditi jasniju, otvoreniju i na širem koncenzusu zasnovanu nacionalnu politiku oko Kosova. Naravno, sa svešću da su mnoge bitke već izgubljene i da nam pozicije nisu dobre. No, nažalost, sada trenutno nemamo ni vladu, a politiku već odavno nemamo, pa shodno tome nemamo ni koncenzus oko toga šta i kakva bi ta politika trebalo da bude.

A taj minimum zajedničkih stavova bi podrazumevao zamrzavanje pregovora na ovom nivou ili blokiranje daljeg procesa puzajućeg priznanja secesije, ili stav da se ne pristaje na „otvaranje kancelarije Beograda u Prištini i Prištine u Beogradu“, tu bi morao da bude i jasan stav oko podrške Srbima na severu da očuvaju svoje institucije, te o statusu enklava i manastira. Isto tako bi u to spadala i na zajedničkom stavu zasnovana politika borbe za nacionalne interese i u sferi otete državne, crkvene i privatne imovine i energetskih resursa, čija vrednost se procenjuje na nekoliko stotina milijardi evra. Ovo poslednje ne sme da potisne u drugi plan ono primarno — nacionalni i državni interes, kao i borbu za nacionalni identitet kroz ovaj napor.

Pucnjevi na srpske civile na severu Kosova i akcije oko tablica su test gde je granica srbskog nejedinstva i pasivnosti. Kako nije bilo jasne i jedinstvene reakcije srpske političke elite i institucija, oni će nažalost ići i dalje.

Izvor: Pečat




Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...


Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...

Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...


Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....

Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...


Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA