POMEN ZA 463 SRBA POBIJENIH U SADILOVAČKOJ CRKVI

Parastosu je prisustvovalo tridesetak ljudi, a obilježavanje godišnjice organizovala je porodica Gvozdenović, potomci stradalih u sadilovačkoj crkvi.

Pomen su služili i paroh riječki Mićo Kostić,paroh korenički Dalibor Tanasić, paroh plaščanski Goran Slavnić i iguman manistira Gomirje Mihajlo, a obilježavanju su, između ostalih, prisustvovali potpredsjednik Srbskog nacionalnog vijeća /SNV/ Rade Kosanović, istoričar Đuro Zatezalo i predsjednik Udruženja građana "Jadovno 1941“ Dušan Bastašić.

"Gorak ukus danas ostavila je činjenica da su sve učesnike parastosa pri dolasku u crkvu legitimisali i popisali inspektori Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske. Onima koji su dolazili automobilima popisane su i registarske tablice", rekao je Bastašić za Srnu.

On je dodao da je policija u dva navrata htjela da privede na informativni razgovor organizatora ovog skupa Dragana Gvozdenovića, ali da zbog opiranja ostalih učesnika to nisu učinili, nego su više od pola sata uzimali njegovu izjavu pored crkve.

Kao razlog za privođenje Gvozdenovića, hrvatski inspektori naveli su da je organizator u flajeru - pozivu za parastos, napisao da je 1995. godine, za vrijeme zločinačke akcije "Oluja" protjerano cjelokupno stanovništvo koje je živjelo u Sadilovcu.

Bastašić je podsjetio da je selo Sadilovac dočekalo Drugi svjetski rat sa 800 stanovnika, a da je njih više od 500 pobijeno od 1941. do 1945. godine.

"Svega 40 stanovnika Sadilovca dočekalo je 1945. godinu, da bi u akciji hrvatske vojske `Oluja` 1995. godine selo bilo potpuno `očišćeno` i danas u njemu niko ne živi", naveo je Bastašić.

On je podsjetio da je 463 mučenika iz Sadilovca pobijeno i zapaljeno u crkvi.

"Spomen-ploča sa imenima žrtava urađena je i postavljena u crkvi 1960. godine, a tijela žrtava bila su zatrpana u sredini crkve sve do 1989. godine kada je urađena kripta u kojoj su sahranjene kosti tih mučenika", dodao je Bastašić.

On je istakao da se za Sadilovac ni danas ne bi znalo da nije nekolicine potomaka, i to porodice Gvozednović koja živi u Novom Sadu, čiji su najbliži - djedovi i bake ubijeni u sadilovačkoj crkvi.

"Zahvaljujući njihovom angažmanu, crkva je obnovljena i pokrivena 2009. godine i od tada se svake godine 31. jula služi parastos sadilovačkim mučenicima", rekao je Bastašić.

Ustaški zlikovci su 31.jula 1942. godine u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 pravoslavnih Srba - muškaraca, žena i djece, od kojih 149 mlađih od 13 godina, iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela.

Prvi parastos u devastiranoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Sadilovcu služen je 5. juna 2009. godine, poslije 14 godina.

Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i BiH.

Prema nekim podacima, selo Sadilovac nastalo je 1790. godine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srbski narod.

Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice. Hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice u Sadilovcu sagrađen 1826. godine.

Parohiju Sadilovac čine Sadilovac, Vaganac, Lipovača, Smoljanac, Irnovac, Grabovac, Drežnik i Korana.