RS zna da zaštiti svoj kapital

Ako RS i dalje ne bude zadovoljna svojim položajem u "Elektroprenosu" kaže premijer RS, Milorad Dodik, može da uradi dvije stvari.

Jedna je da, favorizujući ekonomsku stranu, proda svoje akcije, kako bi izbjegla degradirajući položaj. Druga opcija jeste to da unesena prava traži nazad. Povlačenje iz kompanije posljednja je mogućnost.

- Još nema odgovora na pismo koje sam uputio partnerima iz FBiH, u kojem tražim da se taj odnos definiše. Spremni smo da zaštitimo svoja prava odnosno 41 odsto kapitala koji imamo u "Elektroprenosu BiH". Neću dozvoliti da na kraju poslovne godine zaključim da RS ima manje nominalnog kapitala nego što bi trebalo da ima, svidjelo se to kome ili ne - kaže Dodik, te dodaje da se i ovdje ponavlja politička priča u kojoj stranci u ime FBiH vrše pritisak na RS.

FOKUS: Kako komenatarišete najave o povećanju stope PDV-a?

DODIK: Iza tih najava stoji nesposobnost federalnog sistema da se finansira iz fiskalne sfere. U RS mi to možemo. Postojeća stopa PDV-a zadovoljava punjenje budžeta. Mi smo spremni da razgovaramo na temu koju robu u budućnosti da oslobodimo PDV-a ili da uvedemo diferenciranu stopu. Prema Dejtonskom sporazumu, suverenitet nad fiskalnom sferom imaju entiteti. Oni prikupljaju prihode i svojim budžetima predviđaju koliko će novca prenijeti na funkcionisanje zajedničkih organa. Umjesto priče o povećanju stope PDV-a, želimo da razgovaramo o uvođenju diferencirane i nulte stope na određene proizvode. Kao ozbiljni ljudi to ne možemo da uradimo u ovom trenutku, jer još ne znamo koji će gubici biti ostvareni po osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

FOKUS: Pojedini ekonomisti i opozicija smatraju da je rast prosječne plate u RS rezultat velikog rasta plata budžetskih korisnika?

DODIK: Za vrijeme ove vlade, prosjek plata u obrazovanju, policiji, te najniža cijena rada povećani su za 100 odsto. To su činjenice koje bi ekonomisti trebalo da znaju, a političarima da ostave ostale priče. Ali, oni bi da budu malo ekonomisti, a malo političari. Svi su politički angažovani. Na primjer, Damir Miljević je kandidat za gradonačelnika. Kako onda može biti nezavisni ekonomista, analitičar? Čovjek sjedi u ko zna koliko nadzornih odbora. Podsjećam, u mom ekspozeu navedeno je da ćemo osposobiti kompaniju koja će imati dva aviona. Da nismo to uradili, ti isti ekonomisti bi nas pitali zašto ih nismo kupili, kad smo obećali. Naša procjena bila je sljedeća: dobili smo SSP, za godinu dana najkasnije neće nam trebati vize, ljudi će imati dodatnu mogućnost da putuju i trebalo bi im omogućiti da brzo stižu do željenih destinacija. S druge strane, ne možemo dovesti neku veliku avio-kompaniju da saobraća na relaciji od Banje Luke ka evropskim gradovima, ako mi ne pokažemo da ima za to osnova.

FOKUS: Kakvi su pokazatelji za liniju Banja Luka - Salzburg?

DODIK: I ona je pokrenuta iz navedenih razloga, ali se digla frka zbog sufinasiranja. Sve velike državne kompanije su subvencionisane od države, pa nisu odustale od avio-saobraćaja. Samo je za kvaziteoretičare sporno ono što se radi u RS. Srpska ima svoj aerodrom, ima namjeru da pravi još jedan u Trebinju, i treba joj avio-prevoz. Imamo mnogo problema s velikim investitorima koje pitamo da dođu u Banju Luku. Kada im kažemo da su Beograd, Zagreb ili Sarajevo najbliži aerodromi prema kojima postoje linije, ali su udaljeni dva i po ili tri sata vožnje autom do Banje Luke, odmah dižu ruke. Ali, nemam namjeru da mnogo polemišem sa osobom poput bivšeg ministra finasija. Predsjednik je Upravnog i Nadzornog odbora u preduzeću "Trudbenik" iz Doboja, u kojem su eliminisana sva prava radnika, i onda ona drži priču o poštenju i moralu. Ili, zašto Damir Miljević nije proveo fer privatizaciju? U njegovo vrijeme desila se baš ta reketaška privatizacija, za koju je Vlada, u kojoj je bio savjetnik, napisala izvještaj da je 11 lica učestvovalo na 700 privatizacija. Zar mu to nije bilo sumnjivo?

FOKUS: Kako zaštititi imovinu RS u inostranstvu?

DODIK: Veoma teško. Sve ove godine smo potrošili, ali ta imovina ostala je nezaštićena. Vlade u inostranstvu, prije svega u Hrvatskoj gdje je ta imovina ogromna, ne prihvataju da se ona vraća, po zakonu, Vladi RS. Mi smo, u želji da riješimo to pitanje, formirali stručnu grupu koja bi trebalo dati odgovor na pitanje šta da uradimo u ovakvim okolnostima. Očigledno da organi vlasti Hrvatske neće dozvoliti upis te imovine na pravog valsnika. Da li je možda vrijeme da se ta imovina stavi na prodaju, ali pod uslovom da eventualni kupci regulišu svoje odnose s hrvatskim vlastima? Cilj nam je da pridobijemo koliko-toliko novca da bi ga mogli upotrijebiti za vlastiti razvoj. Pitanje je šta ako ovo bude trajalo deset godina i ljudi tu imovinu u međuvremenu uzurpiraju ili uspiju otuđiti, pored sudova, onakvih kakvi jesu. Ne mogu da vjerujem da postoje ljudi u sudovima RS koji samo sjede i nemaju nimalo poriva da zaštite interese Srpske. Mi ne možemo dobiti ni pravo na trfiku u Hrvatskoj, kojoj se imovina kod nas vraća bez problema. Hrvatska ne vraća ni stanove ljudima koji su tamo živjeli, pa kako onda da vrati imovinu Republike Srpske.