„Srebrenička podvala“ i selektivna demokratija
U principu, može se staviti žig na čelo. Ali samo određenim ljudima. Zabrana održavanja prezentacije knjige „Srebrenička podvala“ je pojava te vrste selektivne demokratije.
Zabrana održavanja promocije knjige Ratka Škrbića „Srebrenička podvala“ u Domu vojske u Beogradu usledila je nakon zahteva "Fonda za humanitarno pravo" na čijem čelu je Nataša Kandić, a ministarstvo odbrane Srbije je ispunilo zahtev. Nameće se retoričko pitanje koje je postavio direktor KCNS Andrej Fajgelj: „Gde je sada osuda cenzure?“.
Ako, kako je rekao ruski muzičar Ševčuk, „postoji nešto u demokratiji što je neprijatno na dodir ruke“, to je njena selektivnost. Odricanje beogradskih pravobranilaca zločina protiv srbskog stanovništva Hrvatske 90-tih, potpuno je demokratsko. Kao i sastavljanje spiska od strane Helsinškog komiteta, profesora beogradskih fakulteta kojima se na teret stavlja nacionalizam i to što ga šire. Zato se nedavnom objavom imena, javnih ličnosti „srbomrzaca“- kako to misle autori spiska, bavi tužilaštvo. Sve je ozbiljno i kako red nalaže: i očevici i advokati. To jest, u principu, može se staviti žig na čelo. Ali samo određenim ljudima.
Zabrana održavanja prezentacije knjige „Srebrenička podvala“ je pojava te vrste selektivne demokratije. To što je Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju svojevremeno nije uzeo u obzir iskaz pukovnika u penziji Ratka Škrbića, koji je nastupao u svojstvu svedoka na jednom od suđenja, očigledno nije bilo glavni razlog da „Fond humanitarnog prava“ zabrani prezentaciju. O ideoeloškim razlozima ćemo malo kasnije.Sada ćemo primetiti da se u samoj knjizi objavljuju interesantne činjenice koje daju povod da se razmišljao o tome kakvi se iskazi u Hagu smatraju pouzdanim, sigurnim i vrednim pažnje. Izgleda, upravo oni, koje je dao svedok, a koji kao da nije sam sastavljao svoju izjavu, opisijući događaje iz Srebrenice, govori da je video tri osobe iz „Vojne policije Srpske republike Bosne i Hercegovine“ koja u to vreme više nije postojala.
Pisac, politikolog Aleksandar Pavić u intervjuu za „Glas Rusije“ podseća da su događaji u vezi sa Srebrenicom u početku davani u iskrivljenom obliku. U julu 1995.godine on je na mesto događaja dovodio dvojicu britanskih parlamentaraca: oni su bili u džamiji, koja je postala improvizani vojni štab, u kojem su bili mudžahedinski plakati i grafiti „Alahu Ekber“. Parlamentarci su bili i na srbskom groblju, na svežim grobovima vojnika Vojske Republike Srpske, ubijenih tokom borbi u enklavi Srebrenica.
...Što je bio jasan znak da nije bilo govora, kako su neki zapadni mediji izveštavali, da su srpske snage ušle u grad pun nezaštićenih civila i da je jasno da su se tu desile veoma žestoke borbe, sa veoma respektabilnim muslimanskim snagama u samoj Srebrenici. Parlamentarci su dali intervjue za njihove medije, a kasnije su za vreme večere u motelu dobili telefonski poziv. Posle nekoliko minuta su se vratili, ja bih rekao, uznemireni: "Dobili smo poziv iz Londona da više ne kažemo ništa o onome što smo videli". Očigledno, da se ono što su oni ranije rekli za medije nije dopadalo nekome iz establišmenta koji je bio dovoljno moćan da može da začepi usta engleskim parlamentarcima. Tako da, ono što su oni rekli za medije nikad nije videlo svetlost dana. Da je ta njihova priča izašla u medije, već tad bi bilo nemoguće sagraditi tu celu “zvaničnu verziju” srebreničkih događaja.
Neizbežno se javlja pitanje, zašto su u Beogradu, u suštini ispunili zahtev „Fonda humanitarnog prava“ i zabranili održavanje prezentacije. Mišljenje Aleksandra Pavića:
- Naravno, Nataša Kandić sama po sebi ne bi imala tu moć da nema punu podršku američke ambasade i drugih zapadnih ambasada u Beogradu. Istim ljudima, kao i 1995. godine, smeta da se argumentovano pokaže da je priča o genocidu u Srebrenici jedna velika prevara. Izgleda da zvaničnoj Srbiji nije dozvoljeno da govori istinu o samoj sebi, čak ni da pokuša da sazna istinu o samoj sebi. Kada je reč o selektivnoj demokratiji, to je isto ono što sada vidimo na delu u Ukrajini. Kada ljudi koji su na američkoj strani zauzimaju državne zgrade u Kijevu, onda su oni prodemokratske aktiviste. Kada ljudi koji se protive pučistima u Kijevu zauzmu državne zgrade na istoku zemlje, onda su oni teroristi. Znači, vi morate dobiti licencu za demokratiju u Vašingtonu da bi mogli da imate pravo na demokratiju i da kažete da ste demokrata.
Aleksandar Pavić je izjavio da će prezentacija knjige „Srebrenička podvala“ ipak biti održana u Parohijskom domu Vaznesenjske crkve u Beogradu. U državne institucije, koje bi manje ili više dale oficijalni karakter, ulaz, barem u ovom trenutku, je zabranjen.
Timur Blohin,
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
- Povezane teme
- Srbija
- RepublikaSrpska
- mediji
- prava
- književnost
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















