
DEBI LJUBIMOVA U „ŠKOLI ZA ŽENE „ U NOVOJ OPERI“
Ljubimov je pre skoro dve godine, nakon uspešne realizacije opere „Knez Igor „ , počeo da režira operu „Škola za žene „ u „Novoj operi „ u Moskvi, ali je zbog bolesti morao da napusti projekat ,tako da mu je ostalo ime na afiši samo kao piscu libreta
Slavni devetesetšestogogodišnji reditelj Jurij Pertovič Ljubimov, otac Taganke ,debitovao je u pozorištu „Nova opera „ u predstavi „Škola za žene“ u kojoj ima samo jedna žena i vrlo malo učenja.Muziku Stravinskog, Baha, Glasa i drugih kompozitora adaptirao je za ovu operu Vladinir Martinov.
Početak postmoderne opere iritirao publiku
Ovo postomoderno delo je izazvalo podeljenost publike pri čemu je sukob , kao i što dolikuje, bio postmodertnistički, ocenjuju moskovski kritičari.
Autori predstave su odlučili da „razmekšaju „ njen početak: izvođači na sceni ostavljaju utisak da se tek pripemaju za nastup, dok se orkestar štimuje.
A ustvari , sve je već odavno ozbiljno pripremljeno .Publika je nasela na obmanu :gunđa, galami, premešta se.
Kada je opera konačno startovala, oni koji su ranije shavtili o čemu se radi, počeli su da viču na susede, koji su im uzvraćali :“Šta vam je, zašto vičete,to je još proba“ pokazujući prstom na krupni natpis:“Proba u toku „.
A kralja nema, te nema
Takav je siže koji je izmislio Ljubimov. Glupi i „zavedeni „ glumci pod rukovdstvom velikog Molijera probaju komad očekujući da se pojavi kralj Sunca –Luj ,bilo koji po rednom broju .
Jurij Petrovič nije heto da izbegne autobiografske momente:kapriciozni glumci su tako vikali na umornog umetničkog rukovodioca.Kad se sve zamrsilo i kad su glumci shvatili da će se kralj pojaviti baš u ovom momemtu,ispalo je da kralj uopšte neće doći.
S jedne strane uobičajena situacija:ljudi iz sveta umetnosti su navikli da se priprema ju za doček visoke ličnosti koja na kraju neće doći.
S druge strane je u pitanju blistav dramaturški zaplet koji daje ton celoj operi.
Jurij Ljubimov je za libreto opere „Škola za žene „odabarao tekstove Bulgakova („Tajanstveni bogomoljac“) , Kozme Prjutkova ( „Spor grčekih filosofa o ukusu „, „Projekat o uvođenju jednoumlja u Rusiji „) , Moljera ( „Građanin kao plemić „), kao i gegove režisera Igora Ušakova .
Umeren komizam, uzdržan smeh
Ali i pored svega toga komizam „Škole za žene „ ispao je sasvim umeren, gromoglasni smeh je izostao, primećuje pozorišni kritičar ruskog lista Izvestija , koji zaključuje :“Možda je to spokojstvo ljubimovskog humora, a možda uopšte humora ostarelog čoveka.“
Ali s tačke gledišta postmoderne , takav stepen komizma je i bio potreban: izvesno osećanje usiljenosti, veštačke uigranosti, upućivlo je da pred nama nije prosto buf nego savremena umetnost. Intersantnije bi bilo razabrati se o podtekstu „Škole za žene „ nego smejati se ,-i to pre svega zahvaljujući Vladimiru Martinovu, koji je pola godine pre premijere izjavio već pomenutom ruskom dnevniku Izvestija :“Između mene i Jurija Petroviča nastao je ideološki sukob: on je za Molijera, a ja za kralja.“
Razloge svoje pristrasnosti za kralja kompozitor Martinov nije objasnio ,ali mu se najviše od svega sviđa to što je kralj u problemima. A u problemima je zato što ge nema.O tom „glavnom junaku „opere svi govore, ali se na sceni on nijednom ne pojavljuje.Postoji li on uopšte ?
I tako zahvaljujući Martinovu , satira svakidašnjeg života se preobražava u Ničeovu maksimu o tome da je Bog mrtav , samo što ljudi to ne primećuju.
More zlatnih sekvenci: muzika ispunjena duhom, puna svežeg vazduha
Sama opera ne oskudeva u satiri.Projekat Kuzme Prutkova „O uvođenju jednoumlja u Rusiji „ zvuči savremeno i trivijalno van svih sanitarnih normi.Jedna scena u operi koja to ilustruje završava se malom građanskom demonstrcijom u vidu aplauza „na nervnoj bazi „.
Moskovski muzički kritičai ocenjuju da muzika u ovoj satiričnoj sceni ,kao i sva partitura Martinova uopšte , ne pokušava da stvori novi jezik,- on reanimira model stare muzike koju pak voli.More „zlatnih sekvenci“.Bodri pasaži struna.
Po jednoušnoj oceni ruskih kritičara,paradoksalno dostignuće Martinova sastoji se u tome što njegova muzika „deste svežine „ bez obzira na sve , zvuči veoma sveže.Ona je ispunjena duhom, puna svežeg vazduha, sluša se ne razmišljajući o tome od kojega je kompozitora nešto ukradeno.
Upravo na njoj i počiva predstava koja traje sat i po.
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















