Prorok u svojoj otadžbini
Bivši šef Pentagona Robert Gejts je postao autor senzacije, odnosno, knjige. Bolje rečeno, knjige-senzacije. Ona je zaista bila senzacionalna i u zemlji autora, i van nje. Suviše se Gejts udaljio od generalne linije, koja je i pored hvalisane američke demokratije, sveta stvar. Čak i za sumnje, a da ne govorimo o kritikama, takve obično strogo kažnjavaju.
Bivši komandant piše: „Politika naglog širenja NATO-a na istok posle raspada SSSR-a bila je pogrešna, mnoge ondašnje odluke SAD bile su neodgovorne provokacije“. Uključivanje bivših sovjetskih satelita – zemalja Baltika, Mađarske, Poljske, Češke, Slovačke – u sastav alijanse je bilo gruba greška, kao i uvlačenje u taj proces Gruzije i Ukrajine, - smatra Gejts. Dalje, u kontekstu ukrajinskih događaja on pita: Da li su Evropljani spremni, a da ne govorimo o Amerikancima, da šalju svoje sinove i kćeri da brane Gruziju ili Ukrajinu? Sam on odgovara: Teško da je tako.
I nehotice Gejts dolazi do zaključka da širenje NATO-a nije promišljena vojna strategija, već neodgovorna politička avantura, koja potkopava ciljeve alijanse i neodgovorno ignoriše ono, što Rusi smatraju svojim nacionalnim interesima od životne važnosti. Dakle, sasvim neočekivano, kao neki „agent Moskve“ Gejts pominje interese Rusije, koje u Vašingtonu ili ignorišu, ili grubo krše. Što više, za oholi stav prema Rusiji Gejts kritikuje predsednika Obamu, njegovog saradnika Bajdena, Klintona, Buša-mlađeg i mnoge druge. Odnos prema američkim političarima na rubu milenija ne može da se smatra poštovanjem. To skupo vredi, jer je Gejts stigao da radi sa 4 predsednika.
Jednom rečju, bivši šef Pentagona je uspeo da učini od svojih memoara informativnu bombu, koju je stavio tačno ispod osnova američke spoljne politike. Mi smo mislili da je ona složena i detaljno promišljena, međutim, njen koren je psihologija hladnog rata i crno-belo mišlenje, u kojem su beli, svakao, Amerikanci. 600 strana sitnim slovima će za mnoge postati pravo otkriće. I to, pre svega zbog toga, što je to napisao ne dosledni kritičar režima ili neki hipi, koji istupa za mir u čitavom svetu, već politički doajen, vojno lice. Pored toga on se dugo bavio Sovjetskim Savezom. Jednom rečju, kako je govorio Šekspir, nešto ne valja u danskoj, tačnije rečeno, u američkoj, „kraljevini“, jer takvi penzioneri, kao što je Gejts, kada su na zaslužnom odmoru, obično ćute, jer otkrića skupo koštaju.
Ilija Harlamov,
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















