Sve sem Kosova
Šta bi za Srbiju mogla da znači poseta američkog potpredsednika Džozefa Bajdena, koja je upravo najavljena, uz uobičajene ograde da još nije zvanično potvrđena?
Sa stanovišta diplomatije, to će biti veliki događaj, sa dometima koji, međutim, mogu da budu mnogo više simbolični nego praktični. Ako se ima u vidu da će u Beograd stići iz Prištine, koja će, po svemu sudeći, biti prva stanica na njegovoj turneji po regionu (posetiće, koliko se sada zna, i Sarajevo), jasno je da neće biti promena u osnovnom pitanju oko koga se ne slažemo sa Amerikom: oko statusa Kosova. Za Ameriku, to je zatvorena knjiga, dok mi, na drugoj strani, ulažemo maksimalnu količinu državničke i diplomatske energije – da je održimo otvorenom.
Pošto nije razumno očekivati da će naši argumenti ovu veliku silu ubediti da promeni svoj stav – onda „podizanje dijaloga na izuzetno visok nivo” može samo da promeni atmosferu u dobrom smeru za nastojanja da se sa Amerikom sarađuje – u svemu drugom.
Kad je o tome reč, prvo što treba imati u vidu jeste da su naši odnosi „asimetrični”, odnosno da je Amerika više potrebna nama nego što smo mi potrebni Americi. Druga realnost je da na političkom terenu nemamo bog zna šta da ponudimo, posle revidiranja jednog od postulata postpetooktobarske spoljnopolitičke strategije, to jest izbacivanja reči „atlantski” iz formule o čvrstoj orijentaciji Srbije ka „evroatlantskim integracijama”.
Srbija, dakle, danas nije nedvosmisleno raščistila sama sa sobom da li će iz predsoblja NATO-a (Partnerstvo za mir) ući u glavne odaje te alijanse i, zasad, iz mnogo opravdanih i drugih razloga nema političke volje da se svi argumenti „za” i „protiv” stave na vagu i tako odmeri suštinski i dugoročni interes zemlje. A Srbija izvan NATO-a ima drugačiju težinu za Vašington nego što bi imala kao članica saveza koji je jedan od stubova američke spoljne politike.
Ekonomska asimetrija je još upadljivija: Srbija nema šta da traži na američkom tržištu, dok američki investitori koriste svoju šansu u Srbiji („Ju-Es stil”, „Filip Moris”...). Dobrodošli su i drugi, ali za njih moramo malo više da se potrudimo.
Često ističemo da nam je vojna saradnja razvijena – i doista, vojni profesionalci se često sastaju, dajući time primer ostalima da je svrsishodnije biti zagledan u budućnost nego u prošlost. Interes je u tom pogledu obostran.
Bajdenova poseta biće zato pre svega dobra prilika da se autentično predstavimo novoj američkoj administraciji, koja je, za razliku od prethodne, bar u svojih prvih sto dana pokazala spremnost da ruku pruža i onima sa kojima se ne slaže, i da je spremna da razgovara o razlikama. A to treba umeti iskoristiti...
- Izvor
- Politika
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















