U ustavu EU, nema Boga?
Često se, iako smelo, govori o zajedničkim vrednostima. Tog mišljenja je i borac za ljudska prava profesor Bernhard Kempen sa univerziteta u Kelnu.
„S jedne strane, postoji državna institucionalizovana strana EU, u kojoj se garantuju osnovna ljudska prava i slobode. Međutim, postoji i oblast koja govori o religijskim slobodama. Jedna zajednica bez boga za mene nije zamisliva. Mi ćemo, naravno, u ovoj zajednici morati da negujemo transcedentalni odnos, inače će se zajednica raspasti.“
Pojam boga, kako je poznato, nije dospeo u evropski ustav. Međutim, postignut je dogovor o evropskom religijskom nasleđu koje je jedan od temelja EU. Ta formulacija je prisutna i u Lisabonskom ugovoru. Da li je ta formulacija više od ustavne lirike, pokazaće vreme.
Formulacija religijsko nasleđe nije konkretna. Ona obuhvata i sve i ništa - katoličanstvo, reformatorske crkve, jevrejstvo i islam.
To saznanje je mnoge hrišćane razočaralo. Oni bi najradije da se precizira da je u pitanju evropsko hrišćansko nasleđe. Nije li već papa Jovan Pavle II govorio o hrišćanstvu kao maternjem jeziku Evropljana? Zaštitnik crkvenog prava, profesor Štefan Mukel sa univerziteta u Kelnu kaže:
„Novi evropski ugovor ne sadrži nedvosmisleno ono što bismo kao hrišćani mogli da očekujemo. Pri tom se mora uzeti u obzir da u novom evropskom pravu ima mnogo odredbi koje štite pravni status crkve i religijskih zajednica ali štite i pojedinačne religiozne individue. Mnogo više nego što je to bio slučaj u dosadašnjem evropskom pravu.“
Crkve i religijske zajednice se tretiraju kao nerazdvojivi partner Unije, posebno kada je reč o evropskoj integraciji. Lisabonskim ugovorom je čak predviđen otvoren, transparentan i neprestan dijalog sa crkvama i religijskim zajednicama. Međutim, taj dijalog nije šire opisan i preciziran. Teolog Kristof Mandri sa univerziteta u Erfurtu celu stvar posmatra na pragmatičan način:
„Šta spada u Evropu i religijsko nasleđe nije samo istorijsko pitanje, već je to političko pitanje današnjice šta sve treba da pripada. Zbog toga se mora uvideti da je integracija u evropsku svest i političku zajednicu nešto što se tiče i muslimana koji ovde žive. Njima takođe treba omogućiti tu identifikaciju.“
Religijsko nasleđe, o kome govori Lisabonski sporazum, otvoreno je dakle za dalji razvoj Unije. Time se evropska kuća nalazi na promenljivoj osnovi.
- Izvor
- www.dw-world.de
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















