Početna stranica > Novosti
Branko Rakočević
PESNIK ČISTE AVANGARDE, ANDREJ ANDREJEVIČ VOZNESENSKI, „VITRAŽNIH DELA MAJSTOR“ (1933-2010)

Tragična sudbina velikih ruskih pesnika (8.)

Tragična sudbina velikih ruskih pesnika (8.)
02.11.2015. god.

 „Čovek nije ono što su od njega napravili vreme,  ljudi i događaji,  nego ono što je on sam od sebe sazdao.“

Legendarni  ruski pesnik  koji je preminuo u utorak,  1. juna  2010, sahranjen je petatk,   4. juna, na Novodevičjem groblju u Moskvi. U prepodnevnim satima u Centralnom domu književnika održana je komemoracija  velikom ruskom pesniku. Hiljade ljudi je došlo da se oprosti  s njim,  među kojima su bili i specijalni izaslanik  predsednika  Ruske Federacije za međunarodnu kulturnu saradnju  Mihail Šidkoj, pisac Vladimir Vojnovič, direktorka Muzeja likovnih umetnosti „Puškin“ Irina Antonova, kolege pesnici:  Jevgenije Jevtušenko, Oljesja Nikolajeva, Vladimir Višnjevski, Jurij Kublanovski, Anderj Dementjev, Jevgenije Rejn, reditelji Oljeg Tabakov i Mark Zaharov, rukovodilac Ruske štampe Mihail Seslavinski i mnogi drugi.

Andrej Andrejevič Voznesenski  rođen je 12. maja 1933. g.  u Moskvi,  a sa 14. g.  je poslao svoje stihove Borisu Pasternaku koji ga  je posle toga pozvao u goste,  i taj događaj je opedelio ceo njgov život.  

Godine 1957.   završava  Moskovski arhitektonski fakultet i to obeležava stihovima:

„Zbogom arhitekturo! Plamsajte široko govedranici u amur stilu i rajkomi u rokoko.”

Hruščov:  „Uzmite svoj pasoš  i van iz zemlje,  gospodine  Voznesnski“!


Počeo  je da objavljuje 1958, a oficijelna književna kritika ga nije prihvatila. Na sasatnku sa stvralačkom inteligencijiom u Kremlju 1963.  g.  tadašnji gensek Nikita Sergejevič Hruščov svoju  oštru kritku koju mu je uputio završio je naredbom:

„Pokupite svoj pasoš  i idite van,  gospodine Voznesenski!”

Međitim,  i za vreme  privremene nemisloti u koju je dospeo,  njegove pesničke zbirke  su izdavane u velikom tiražu. Godine 1960. on čita svoje pesme u Parizu i Minhenu,  a pored Francuske putuje  u Italiju i druge zapadne zemlje,  a utiske sa tih putovanja je sročio u stihovima.

Pesnička zbirka „Antimiri” izlazi mu 1964,  a dve godine kasnije „Ahilovo srce”,  zatim 1970.  „Senka zvuka“  onda slede pesničke knjige:  „Pogled“ (1972),   „Pusti pticu“ (1974.), „Hrastiov list violončela“ (1975.),  „Vitražnih   dela  mjastor“ (1976.),  „Sablazni“  (1979.). Te godine učestvuje i u pripremanju samizdatskog  almanaha „Metropol”

Početkom osamdesetih ogleda se i u prozi startujući sa povešću “O” (1982. ),   i nastavlja sa „Poslovođama  duha. Prozna i pesnička dela“ (1984.),  „Roa. Stihovi i proza“ (1987.). 

Godine 1990.   izlazi iz štampe „Aksioma samotraga“,  a godinu dana kasnije „Rossiя. Poezija“.

Po stihovima Voznesenskog  Ljubimov je u pozorištu na Taganki uradio predstavu „Antimiri“,  dok je Aleksej Ribnikov je komponovao  rok-operu „Junona i Avos“, koju je Mark  Zaharov   postavio na scenu „Lenkoma“  i  još uvek je  na repertoaru.  Rodion Ščedrin je komponovao muzičko delo „Poetorija“.

Voznesenski je poznat i po tome što je eskperimentisao u oblasti umetnilke forme,  stvarajući tzv „videome“ u kojima su stihovi grupisani zajedno sa crtežima,  fotografijama,  slovnim kompoicijama,  tekst je raspoređen u  unapred datim formama,  kao na primer   ciklus „Raspeće“  u obliku krsta.

Pri kraju života Voznesneski je bio teško oboleo  pretrpivši dve operacije. Poslednji put se u javosti pojavio 25. janura na uručenju nagrade „Trijumf“ u muzeju „Puškin“. Za zbirku pesama „Vitražnih dela majstor“

Vozneseneski je  1978.  dobio Državnu nagradu SSSR-a,  izdatu dve godine  ranije, počasni je član desetak akademija među kojima i Ruske akademije obrazovanja (od 1993.),  Američke akademije   književnosti i umetnosti,  Bavarske akademije  umetnosti, Pariske akademije „Braća Gonkur“,  Evropske akademije  poezije.

Svojim prijateljem  su ga smatrali  Sartr,  Hajdeger, Pikaso,  a pesme mu je na engleski  prevodio Robert Kenedi.

Kad su mu izražavali  zabrinutost  povodom njegove  teške bolesti,  on je stoički samo odmahivao rukom govoreći:

„Nije to ništa,  Puškin se držao do poslednje,  samrtne ure,  a Pasternak do posldenjeg meseca.  Ja sam u relativnom komforu,  ne opterećuju  me, hvala Bogu,  odnosi sa carem,  pa nema ništa da se razjašnjava…”

O svom stvaralaštvu pesnik je govorio:

„Od svih svojih faza i perioda najviše volim drugu polovinu sedamdesetih  i možda ponešto iz poznih devedesetih,  a sve osatlo je čista avangarda,  bez brige o tome šta će ko reći.”

Svoje životno doba popularni ruski poeta nikad nije uzimao ozbiljno,  a znao je da kaže: kad je napunio 70. godinu , prestao je da misli koliko je preživeo  i koliko mu je još ostalo  od života, „jer čovek – nije ono što su od njega napravili vreme,  ljudi i događaji, nego ono što je on sam od sebe sazdao“.


Branko Rakočević



 





Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Kijev, koji se suočava sa nedostatkom novca, pokušava da zaradi pretvarajući zemlju u narko-utočište, saopštila je Spoljnoobaveštajna služba Rusije....


Viktor Medvedčuk je naveo da su eksperimenti na ljudima počeli 2019. godine...

Vašington i Teheran su od petka više puta razmenili udare, što preti da sruši krhki privremeni mirovni sporazum....


Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...

Poslanici bloka su, kako se navodi, izabrali Qwant, koji je ranije bio u vlasništvu Axel Springer-a, kako bi smanjili digitalnu zavisnost od SAD....


Samo 38 odsto ispitanika veruje da Moskva predstavlja vojnu pretnju, u poređenju sa 52 odsto prošlog septembra, navodi Bild....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA