W-586 potvrdio da Markale-1 nisu srbski zločin, hoće li to išta vredeti Karadžiću i Mladiću?

Svedok W-586 potvrdio je bezmalo javnu tajnu: da Markale-1 nisu organizovali i izveli Srbi već Alija Izetbegović i ratni verski poglavar b/h muslimana Mustafa Cerić.

Čak je prilično detaljno objasnio i kako je sve bilo izdogovarano i kako potom izvedeno. Otkrio je, dakle, i inspiratore i nalogodavce i izvršioce.

Njegovo svedočenje ima utoliko veću potencijalnu težinu što je bio pripadnik „Bisera”, jedinice koja je obezbeđivala i Aliju Izetbegovića.

Iako je W-586 insajder koji nema motiv da laže, i dalje je otvoreno glavno pitanje: da li će NATO-tribunal prihvatiti njegovo svedočenje?

Iz ovog pitanja proističe i drugo koje je proceduralno još važnije za Radovana Karadžića i Ratka Mladića u čijim su optužnicama Markale-1 jedna od centralnih tačaka: hoće li ih NATO-tribunal osloboditi makar te podmetnute krivice?

Otvoreno je i: hoće li tribunal Markale-1 izdvojiti u poseban postupak i bar zatražiti da se krivcima za taj zločin sudi u Sarajevu?

Na kraju, hoće li zvanični Beograd - s obzirom da izigrava regionalni stub stabilnosti i da deli milione evra Srebrenici - povodom svega pomeriti makar mali prst?

Potvrđuje se da Haški tribunal nije mesto za traženje istine

Jelena GUSKOVA, rukovodilac Centra za izučavanje savremene balkanske krize Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka

Otkriće svedoka W-586 na suđenju Ratku Mladiću veoma je važno kako za optužene Srbe, tako i za utvrđivanje istine o događajima u BiH 90-tih godina.

Već smo imali dokaze o Markalama 2. O tome je otvoreno govorio, nakon što je sproveo sopstvenu istragu, ruski pukovnik Andrej Demurenko još 1995. godine. I, niko od sudija ne može da ospori te činjenice. Ali, za Markale 1 dosad takvih dokaza nije bilo, iako su svi bili uvereni da je to bila muslimanska provokacija.

Iako je svedok W-586 - pripadnik specijalne jedinice „Biseri” i bio je u službi bezbednosti Alije Izetbegovića, tužioci Haškog tribunala ne veruju u njegovo svedočenje. Jer, to menja celu formiranu šemu optužbe o krivici Srba za sve.

Veoma je važno i to što je svedok potvrdio da je rukovodstvo muslimana planiralo civilne žrtve, kako bi isprovociralo Srbe i izazvalo negodovanje svetske javnosti. To što je u tome učestvovao i muslimanski verski poglavar Cerić, nanosi ozbiljnu štetu ugledu islamske zajednice.

Želela bih da verujem da će sudije Tribunala poverovati svedoku i da će sada biti povučene optužbe protiv Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića za zločine protiv civilnog stanovništva na pijaci Markale 1994. godine. Mada, lično iskustvo svedočenja u Tribunalu, kao i analiza mnogih suđenja, ukazuje da Haški tribunal nije mesto za traženje istine. Sasvim suprotno, sudije su neobjektivne, korumpirane, unapred izbegavaju svedočenja u korist Srba.

Te sudije i ovaj put mogu da se pretvaraju da takav svedok nije postojao. Zadatak novinara i naučnika je da što više govore o objektivnim i poštenim svedocima u Haškom tribunalu, sklapajući pravu sliku događaja u teškim 90-tim godinama.

Cerićeva uloga me ne iznenađuje, on je jedan  od jastrebova bošnjačke politike

Nenad Kecmanović, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci

Od ovog priznanja srbska strana trenutno ne može da dobije mnogo, ali dugoročno i nije tako.

Nepunih četvrt vijeka o Srbima, ne samo u Republici Srbskoj, globalno i sistematski se širi slika kao o „lošim momcima” krivim za rat, za agresiju, za silovanja, za zločine, za genocid itd.

Odavno je stvoren jedan interpretativni okvir u kome se zanemaruje sve što se ne uklapa. Nije čudo što senzacionalno svjedočenje ovog insajdera bliskog vrhu bošnjačke vlasti nije dobilo nikakav publicitet u svjetskim medijima. Ali, to ni u našim medijima nigdje nije udarna vijest!! Kao da se i domaća javnost saživjela sa tom „krivicom” i oguglala na sve što je demantuje.

U značajnom dijelu nacionalne elite prevladalo je uvjerenje da nam je najbolje da se s tim pomirimo, sve priznamo i svima se izvinimo. Mnogi izgleda misle da je, pošto već ne možemo da se izborimo za istinu o prošlosti, bolje da se ne inatimo sa jačima i da se okrenemo budućnosti. Međutim, tako sebi oduzimamo šansu da jednog dana, koji nije daleko, cijelu priču o ratu u BiH vratimo na početak. Čim Haški tribunal opravda vanjske političke i vojne intervencije i bude zatvoren, to njegovim sponzorima više neće smetati.

Teško je procijeniti koliko će Mladiću ovo valjati. Sigurno je da Haški tribunal neće odustati od negativne predrasude prema Srbima i inercije po kojoj sve vrijeme radi, a pogotovo kada se radi o srbskom vojskovođi. Ali, imali smo onomad ništa manje značajno svjedočenje Žozea Kutiljera koji je autoritativno iz prve ruke objasnio čijom je krivicom, iznutra i spolja, došlo do građanskog rata.

Slušao sam u Hagu ekspertize vojnih balističara iz Beograda koji su jasno i precizno objasnili da je ne samo granata na Markale, nego i ona na red za hljeb, zapravo došla sa muslimanske strane. Eksperti tužilaštva nisu ni pokušali da ih opovrgnu. Ima još takvih disonantnih svjedočenja i ekspertiza koje će ipak, koliko-toliko, morati da budu uzete u obzir u konkretnom suđenju.    

Uloga Cerića me ne iznenađuje! „Reis emeritus”, kako se pokazalo i u posljeratnim godinama, jedan je od jastrebova bošnjačke politike. Početkom rata Izetbegović ga je doveo umjesto nedovoljno radikalnog reisa Selimovskog i tokom rata su SDA i IVZ djelovali kao bezmalo jedinstvena organizacija. Nakon Alijine smrti ta vjersko-politička simbioza se nastavila, samo što glavni više nije bio onaj sa beretkom nego onaj sa ahmedijom na glavi.

Sve donedavno kada je na jedvite jade sišao sa vrha IVZ-a, Cerić je bio dominantna figura u bošnjačkoj politici. Indikativno je da se poslije toga angažovao u međunarodnim islamskim organizacijama, a poznato je da se ni kao reis nikad nije ogradio od terorističkih akcija bosanskih vehabija.  

Ratni reis Mustafa Cerić je najveće zlo među muslimanima, ali i za same muslimane

Milivoje Ivanišević predsednik Instituta za istraživanje stradanja srbskog naroda u HH veku

Male su razlike, a možda i ne postoje, u očekivanjima srpske strane i generala Mladića, odnosno svih osuđenih za slučaj Sarajeva.

Mnogi stručnjaci za eksploziv, a među njima i naša Zorica Subotić, sve su to osporili i dokazali da Srbi nisu granatirali Markale.

Dobro je što je to potkrepljeno i od svedoka insajdera. Iste tvrdnje smo imali još u slučaju Radovana Karadžića.

Da Tribunal ne insistira na srbskoj krivici, možda bi i sa muslimanske strane istina pre prodrla u javnost.

Ukoliko sudsko veće usvoji ovo svedočenje - normalo je očekivati radikalne promene u presudama, a otvorila bi se i mogućnost obnove procesa osuđenim na doživotnu kaznu zatvora.

Ratni Reis el Ulema Mustafa Cerić je najveće zlo među muslimanima, ali i za same muslimane.

Setite se teksta koji je 2003. postavljen na ulazu u Memorijalni centar u Srebrenici sa njegovim potpismom. U kamenom bloku upisana je molitva sa porukom: „Neka osveta bude pravda”!

Diana Milošević