Vaskrs Srba na Krfu
Rano proleće i blaga ostrvska klima doneli su čudesan oporavak srpske vojske. Uz odgovarajući medicinski nadzor i ishranu, nove uniforme i oružje koje je dopremljeno od saveznika, vratio se uzdrmani moral posle prelaska Albanije. Kao da se sva muka izlila sa prvim kupanjem u moru.
Reorganizacija vojske izvedena je po francuskom planu Instrukcije za organizaciju novih formacija srpske vojske, objavljenom 19. februara 1916. godine. Obolelog vojvodu Putnika na položaju načelnika Štaba vrhovne komande zamenio je Petar Bojović. Drugom armijom komandovao je pukovnik Miloš Vasić, Drugom vojvoda Stepa Stepanović, a Trećom general Pavle Jurišić Šturm.
Nigde logori srpske vojske nisu bili tako uređeni kao na Krfu. Na čistini između maslinjaka podignuti su šatori koji su ukrašeni cvećem i zelenilom. Sitnim šljunkom i kamenjem različitih nijansi ispisani su nazivi jedinica i obeležja srpske vojske i države. Logori srpske vojske ličili su na gradove podignute na peščanoj obali.
Srbski oficiri ubrzo su povratili snagu i pobednički duh stečen posle Cerske i Kolubarske bitke. Znali su da je vojsci, posle iskušenja kroz koja je prošla, potreban odmor, ali i disciplina. Sve vreme boravka na Krfu savezničkoj upravi nije prijevljen nijedan ozbiljan incident. Iz izveštaja francuskog potpukovnika Monijala, člana misije generala Mondezira saznajemo:
„Prvi dani oskudice pružili su priliku da se još jednom pokaže izvanredna disciplina srbskog vojnika. U ovoj ogromnoj gomili ljudi i u još malo ili nikako oformljenim jedinicama, ulogorenim pod neprekidnim obilnim kišama u maslinjacima, nijedna žalba za neko posečeno ili oštećeno drvo nije prispela francuskoj misiji".
Uporedo sa oporavkom vojske, obrazovana je i srbska država u izgnanstvu. Naredbom Vrhovne komande o povlačenju "država nije izgubila svoje biće, ona i dalje postoji, iako na tuđem zemljištu, dok je god tu vladalac, vlada i vojska, pa ma kolika njena jačina bila". Iako bez teritorije, gotovo svi nivoi državne uprave radili su na Krfu do kraja Velikog rata.
Centralno mesto organizacije bio je krfski teatra. Opštinsko pozorište je postalo sedište srpske skupštine i vlade. Na ostrvu su formirani sudovi, škole, bolnice, pozorišta, zatvori.
Krfska mitropolija je ustupila tri crkve za obavljanje verskih obreda, crkvu Svetog Nikole, Svete Trojice i Svetog arhangela Mihaila. Iz kafana, piljarnica, bakalnica i sa broda „Srbija" čuli su se zvuci pesme „Tamo daleko". Najpopularnija pesma na srbskom jeziku nastala među vojnicima na Vidu, vremenom je dobijala sve radosnije tonove. Pesmu nostalgije prihvatali su i stranci iako nisu razumeli sve reči. Slutili su da se iza melodije može kriti samo žal za napuštenom otadžbinom, porodicom, ognjištem. Neretko se služba u crkvi Svetog Spiridona završavala pesmom „Tamo daleko" koja je tako prerastala u molitvu...
Uz pomoć poznatog krfskog štampara Lancasa otvorena je štamparija koju su Francuzi snabdevali najsavremenijim štamparskim materijalom. U njoj su kao zvanično glasilo srpske vlade štampane „Srpske novine" tri puta nedeljno u tiražu od 10 000 primeraka. U listu su pored izveštaja i vesti sa fronta prvi put objavljene Bojićeva „Plava grobnica", Dučićeva „Ave Serbija", Rostanova „Kralj Petrova četiri vola" i druga vredna dela.
Za vreme kratkotrajnog boravka na Krfu, Srbi su pokazali vitalnost i sposobnost opstanka pod najtežim istorijskim i životnim okolnostima, a Kraljevina Srbija stekla je ugled i međunarodni položaj kakav nikada nije imala u svojoj istoriji.
Kanadski sveštenik doktor Bojd opisao je scenu proslave Uskrsa te 1916. godine na Krfu: “Bila je sva vojska postrojena u paradi pored mora. U tom dojaha u kasu regent Aleksandar, stade pred vojsku i uzvikne: - Hristos Voskrese, braćo! I sva vojska gromoglasno odgovori: - Vaistinu voskrese! Jedinstven prizor kakav u svetu nisam video, da jedan vladar kao neki apostol objavljuje svojoj vojsci da je Hristos vaskrsao, i da sva vojska potvrđuje reči svog vladara”. Verovatno je tog trenutka reč “vaskrs” u kolektivnoj svesti srbskog naroda dobila dvostruko značenje, sa jedne strane najveći hrišćanski praznik vaskrsenja Hristovog, a sa druge vaskrs srpske države i vojske na ostrvu Krfu.
Tekst je deo dokumentarnog filma „Srbi na Krfu" koji Radio-televizija Srbije realizuje u koprodukciji sa Ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalne politike Republike Srbije. Realizaciju filma su pomogli Ministarstvo odbrane RS i Ambasada Velike Britanije u RS.
Fotografije, koje do sada nisu objavljene u Srbiji, dobijene su od Ministarstva kulture Republike Francuske, a uz posredovanje Ambasade Republike Francuske u Srbiji.
Autor RTS projekta „Srbi na Krfu" je Slađana Zarić.
Priredio,
Ljubomir Saramandić, kustos Srpske kuće na Krfu
RTS
- Izvor
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Kijev, koji se suočava sa nedostatkom novca, pokušava da zaradi pretvarajući zemlju u narko-utočište, saopštila je Spoljnoobaveštajna služba Rusije....
Viktor Medvedčuk je naveo da su eksperimenti na ljudima počeli 2019. godine...
Vašington i Teheran su od petka više puta razmenili udare, što preti da sruši krhki privremeni mirovni sporazum....
Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...
Poslanici bloka su, kako se navodi, izabrali Qwant, koji je ranije bio u vlasništvu Axel Springer-a, kako bi smanjili digitalnu zavisnost od SAD....
Samo 38 odsto ispitanika veruje da Moskva predstavlja vojnu pretnju, u poređenju sa 52 odsto prošlog septembra, navodi Bild....
Ostale novosti iz rubrike »















