NATO donosi okupaciju, a ne bolji život

Obećanja vrha crnogorske vlasti da nam ulazak u NATO garantuje više investicija, ekonomski rast i bolji život su prevara i još jedna režimska podvala građanima, istakao je predsjednik Političkog savjeta Nove srpske demokratije Budimir Aleksić.

On je naglasio da su se građani poslednjih godina naslušali obećanja vlasti i da je očito da se u formi članstva u NATO sada nudi nova obmana o tobožnjem boljem životu.

Izvjesno je da članstvo Crne Gore u NATO-u ne vodi boljem životu. Podsjetiću da smo od vrha vlasti slušali obećanja kako će nezavisna Crna Gora donijeti bolji život, a umjesto toga evo šta smo dobili. Pitam se imamo li išta da ostavimo potomstvu osim dugova koje su napravili Milo Đukanović i njegov režim“, istakao je Aleksić za „Dan“.

On je naveo da članstvo u NATO-u predstavlja okupaciju Crne Gore i da to ne donosi nikakav bolji život ili rast ekonomije.

Aleksić ističe i da crnogorski građani nijesu zaboravili NATO agresiju iz 1999. godine i žrtve bombardovanja.

Vidjeli smo da je naš narod neposredno bio suočen sa „blagodetima i boljitkom koje donosi Sjevernoatlantska alijansa, pa je potpuno prirodno da se protivi ofanzivnim vojnim savezima kao što je NATO. Ovo pitanje prosto mora biti riješeno na demokratskom referendumu“, kaže Aleksić.

Podsjetimo, u programu DPS-a i drugih stranaka koje se zalažu za NATO integracije navedeno je da bi članstvo Crne Gore u tom savezu omogućilo rast i razvoj. PremijerMilo Đukanović nedavno je kazao da je crnogorski parlament mjesto gdje se može donijeti odluka o članstvu u NATO.

Koordinator za međunarodnu saradnju u pokretu „Ne u rat, ne u NATO“ Igor Damjanović rekao je da bi mogao da se saglasi da je ulazak u NATO u određenom periodu istorije bio u nekoj mjeri ekonomski profitabilan za određenu zemlju, posebno neposredno nakon kolapsa SSSR.

„Međutim, besmisleno je na osnovu nekih davno prošlih vremsna praviti projekcije mogućih ekonomskih benefita po Crnu Goru od članstva u NATO-u. Zato se treba fokusirati na Albaniju i Hrvatsku, zemlje koje su NATO-u pristupile u poslednjem krugu proširenja, 2009. godine. Od 2005. do 2009. Hrvatska je ostvarila 17,4 milijarde dolara investicija, dok je u prvom četvorogodištu punopravnog NATO članstva od 2010. do 2014. godine realizovano jedva četiri milijarde“, saopštio je Damjanović.

Kako je naveo, investiciona ulaganja za vrijeme hrvatskog članstva u NATO-u opala su više nego četiri puta.

Članstvo u NATO-u ne samo da, kao što vidimo na primjeru Hrvatske, nije garancija povećanja investicija i ekonomskog blagostanja, već može predstavljati barijeru za investiciona ulaganja najvećeg značaja. Najbolji primjer zato je Bugarska i blokada izgradnje gasovoda Južni tok“, zaključio je Damjanović.

Predstavnik Pokreta „Sloboda narodu“ Boško Vukićević rekao je da u Crnoj Gori vlast i punktovi NATO propagande konstantno kreiraju privid o ekonomskim benefitima koji bi zadesili Crnu Goru po ulasku u NATO.

„Ide se toliko daleko, pa se navodi da će navodno i „poljoprivreda procvjetati od eventualnog članstva“, iako je svima jasno da ne postoji direktna veza između poljoprivrede i NATO-a. Ako imamo u vidu da 80 procenata našeg tržišta nekretnina zavisi od ruskih kupaca, postavlja se pitanje šta bi se desilo sa investicijama hiljada ruskih državljana koji žive u Crnoj Gori po ulasku zemlje u NATO. Zbog antiruskih sankcija i krize koju stvara režim, pitanje je da li do daljih investicija može uošte doći. Na isti način je ugrožen i crnogorski turizam, koji je u velikoj mjeri uslovljen posjetama sa ruskog tržišta“, kaže Vukićević.

Objašnjava da članstvo u NATO-u obavezuje zemlju članicu da troši bar dva odsto bruto domaćeg proizvoda na odbranu.

„Od svih neutralnih zemalja, nijedna ne troši dva odsto BDP-a na odbranu, već znatno manje. Crna Gora trenutno na to troši 1,57 odsto BDP-a, a ukoliko bi izdvajala onoliko koliko trenutno izdvaja Hrvatska, to bi značio porast troškova sa aktuelnih 35 miliona na gotovo 100 miliona eura poreskih obveznika“, objasnio je Vukićević.