Litija u Baru: Podvig, molitva i vrlina su naše oružje

06.03.2020. god.

I ove noći ulice grada pod Rumijom osveštao je krsni hod. Nakon molebna koji je služen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira, vjerni narod je, predvođen jerejem Nikolom Pejovićem, glavnim i odgovornim urednikom Radio Svetigore, krenuo u litiju uobičajenom trasom, od Sabornog hrama ulicama Jovana Tomaševića i Vladimira Rolovića kroz centar do bulevara i nazad do hrama.

Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija

Otac Nikola se hiljadama sabranih Barana obratio slovom podrške i ljubavi:

“Časni oci, braćo i saslužitelji, dragi Barani, draga djeco, pomaže Bog! Neka je srećan i blagosloven početak Velikog i Časnoga posta. Nalazimo se u prvoj nedjelji tog najdivnijeg bogoslužbenog perioda u toku godine kada se od nas očekuju i najveći plodovi.

Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija

I zaista vrijeme Časnoga posta je vrijeme kada čovjek treba da se vrati u onu nultu tačku, tačku nebića, odakle se najbolje vidi sva ništavnost, smrtnost, propadljivost i prolaznost i čovjeka i svijeta koji nas okružuje. Ali iz te nulte tačke, tačke nebića i ništavila najsjajnije se vidi bezobalni okean ljubavi Božje iz koje Bog stvara čovjeka po svojoj slici. Iz te tačke nebića obasjani tom ljubavlju i tom svjetlošću, mi kao u ogledalu gledamo sve vjekove koji su prohujali do dana današnjega. Iz te tačke nebića, mi gledamo i sagledavamo naše blagočestive careve, ktitore, graditelje svetih hramova.

Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija

U njima sagledavamo i sve naše slavne pretke i svetitelje, od Svetoga Jovana Vladimira pa i prije njega, od Hristovih vremena pa do Svetog Simeona Mirotočivog, Svetoga Save do današnjih dana, od Svetoga Petra Cetinjskog, Vasilija Ostroškog do novih svetitelja koji se otkrivaju u ove naše dane. Iz te nulte tačke ništavila, najbolje čovjek može da vidi i sebe i svoju porodicu i svoje savremenike i svijet koji ga okružuje i svoju državu.

Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija

Iz te nulte tačke nebića mi gledamo i ove događaje i u njima nam se otkriva sva ljepota i sva tajna i sva sila Božja koja se projavila u ove naše dane. Mislili smo da se graditeljski poduhvat našeg Mitropolita i vremena u kome on predstoji Crkvom u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priveo kraju, a onda je Bog popustio iskušenje i pred nas se pojavila najljepša i najdivnija građevina, a to ste vi!

Projava svih vaših lica, vaše vjere, vaše ljubavi nije ništa drugo nego svjedočanstvo da su hramovi, svi koji su do dana današnjega građeni i ovi koji su građeni u ovo naše vrijeme, građeni u slavu Božju i zato mi sagledavajući sebe i Crkvu našu iz te nulte tačke, vidimo i veliko stradanje naše Crkve poslije Drugog svjetskog rata, vidimo pustoš i vidimo desetak sveštenika koji čuvaju da se kandilo vjere ne ugasi u Crnoj Gori. Iz te nulte tačke mi se divimo tim sveštenicima koji su opstajali u najtežim vremenima, a ja ću samo navesti dva primjera koja sam lično čuo od prote Radojice Božovića, koji mi je pričao kada je negdje sedamdesetih godina otišao kod jednog čovjeka koji je bio na nekoj funkciji da mu pomogne da obnovi malo crkvu, da je zakrpi da ne prokišnjava, on mu je rekao: „Dođi, pope, sjedi, popij, ne da ti neću dati, nego bih ja volio da je srušimo.“ Takvo je bilo vrijeme. I još jednu priču, koju mi je ispričao proto Momo Raičević kada je istih tih godina služio u Podgorici u hramu Svetoga Đorđa. Dođe na nedjeljnu liturgiju i počne vozglasom „Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha“, okrene se i vidi sablasno praznu crkvu. Kaže, prota Momo: „Okrenem se i uhvatim se za časnu trpezu i počnem da plačem.“ I zaista, nema ništa tužnije za sveštenika nego da služi u praznom hramu. I upravo gledajući tu njihovu vjeru, tu njihovu ljubav i tu revnost za Dom Gospodnji, dolaskom našeg Mitropolita, razgrnuo se taj pepeo i iz tog žara njihove vjere, izrasli smo mi ovdašnji sveštenici.

Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija

Iz te nulte tačke ništavila, mi sagledavamo i našu državu. I shvatamo da oni ljudi koji ne počinju da gledaju sebe i svijet oko sebe iz te tačke ništavila i prolaznosti, nego iz svoje sujete, gordosti i vlastoljublja, oni u ovim našim molitvenim hodovima mogu samo da vide sebe i zato vide rušitelje države. To su dvije tačke iz koje može čovjek da sagleda sebe. To su dvije krajnosti u kojima se odvija sva drama čovjekova, da li ćemo sebe gledati iz te tačke ništavila, zagledani u Hrista Boga i njime mjeriti sve, i sebe i svoju porodicu, i svoju Crkvu, i prošlost i sadašnjost i budućnost, ili ćemo mjeriti sve sobom. Ako sobom mjerimo sve, onda su sva naša djela ništavna i prolazna, a ako mjerimo Hristom, naš život i naša djela ostaju vječna. I samo ono što je Hristom izmjereno, Njime zakvašeno i Njime osveštano, ono traje vječno. Zato smo mi danas u Crnoj Gori jedini borci za vječnu Crnu Goru.

Ovo je period kada još intenzivnije treba da praštamo jedni drugima, da praštamo i našim neprijateljima i zaista Bog dopušta da ove litije traju da bi se i mi u njima u umivali i ispravljali i postali sve svjetliji i sve bolji. Zato i mi i sa ovog mjesta, iz dubine svoga srca, govorimo i svjedočimo i pred Bogom i pred ljudima da nikoga ne mrzimo i da sve pozivamo na pokajanje i na praštanje i da se svi sjedinimo, ne u našim razlikama i našim raznim ideologijama i pogledima na svijet, nego da se svi saberemo oko Onoga Koji nas je sve iz nebića, iz te tačke ništavila proveo i proizveo u biće. Jedino oko Njega sabrani, mi možemo graditi pravu i istinsku budućnost i zato su ove litije upravo veliki blagoslov Božji, dar Božji za svaki grad, za svakog čovjeka, za svaku porodicu i za cijelu našu državu i za cijeli naš rod. Zato ne mogu da shvatim da danas u Crnoj Gori može neko da se ogluši o kletvu Svetoga Petra Cetinjskoga ili Svetoga Vasilija Ostroškoga, da može nečija ruka u isto vrijeme da prepiše imovinu koju je neka porodica ostavila za pokoj svoga sina, brata, majke, oca, a u isto vrijeme da grli svoje dijete i svoje unuče. U tome je tragedija i zato se nadamo u Boga da neće Gospod dozvoliti da se na tome gradi naša budućnost, nego da će nas blagosloviti kao što nas je blagoslovio i sačuvao mnogo puta do sada. I zato je važno da ove litije nikad ne prestanu, zato je važno da se one ne smanjuju jer, što nas više ima, iako nije važan broj, umnožava se naša ljubav i umnožava se milost pred Bogom. I zato mi i sa ove večerašnje barske litije, šaljemo poruku mira, ljubavi i poruku da iako smo stvoreni iz nebića i ako se svojim umom i svojim srcem vraćamo u to nebiće da je ipak Bog za nas odredio život vječni i neprolazni i da kao ljudi, ako imamo ljudskog dostojanstva, moramo stojati časno i dostojanstveno pred Bogom, pred svojim precima i pred svojim potomcima.

Neka bi Gospod dao da svi pravoslavni hrišćani zaposte ovaj post, da se umnoži naš podvig, da se umnoži molitva i da se umnoži svaka naša vrlina jer to je naše jedino oružje. Mi drugoga oružja nemamo i nećemo da imamo i niti nam treba. Jer nam se Gospod u Crkvi Božjoj otkriva i daruje kao sveoružje Božje. Kad se Njime pričešćujemo, mi primamo svu vječnost, primamo ne samo Hrista Boga, nego i Oca Nebeskoga i Duha Svetoga i zato se otkriva da čovjek nije samo stvoren po liku i po slici Božjoj, nego da je stvoren i prizvan da bude i prilika Božja. Neka bi Gospod dao da kroz ove litije umiveni u blagodatni dar pokajanja, ispunjeni praštanjem, bratoljubljem i bogoljubljem, i mi dostignemo mjeru i visinu rasta Hristovoga, kako bismo bili dostojni svetinje koju branimo jer mi znamo da smo hrišćani grešni i da imamo slabosti, ali mi ne branimo svoj grijeh, niti se njemu klanjamo, nego čuvamo hrišćanstvo i vjeru pravoslavnu i Crkvu koja je sveta i neporočna. Neka bi Gospod primio ovaj naš mali trud i ovo veliko odricanje jer naš izlazak na ulice je nova ispovijest Hrista Boga, Njega kao Boga ljubavi, Boga koji daje istinu i pravdu, vječnu i neprolaznu i neka bi vama i vašim porodicama darovao zdravlja, ljubavi i vjere i svih plodova zemaljskih i nebeskih, a onima koji su krenuli na sve načine, ne birajući sredstva da urade ono što nikad nikome nije pošlo za rukom, a to je da unište Crkvu, koju ni vrata paklena nijesu mogla, ne mogu i neće moći nadvladati, neka Gospod otvori oči uma i oči srca njihovih i da se u njihovim srcima umjesto mržnje, bogomržnje, hristomržnje i bratomržnje zacari vječna i božanska ljubav. Zbog svega toga, poručujemo i kažemo: Ne damo svetinje!”, rekao je otac Nikola.

Marija Živković, Mitropolija

Foto i video: Saborni hram Svetog Jovana Vladimir

Izvor
Tanjug
Foto: Saborni hram Svetog Jovana Vladimira / Mitropolija/ vostok.rs

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Ukrajina u dosluhu sa meksičkim narko-kartelima — Moskva

Kijev, koji se suočava sa nedostatkom novca, pokušava da zaradi pretvarajući zemlju u narko-utočište, saopštila je Spoljnoobaveštajna služba Rusije....

Pod Zelenskim su američke biolaboratorije u Ukrajini počele da sprovode eksperimente na ljudima – Medvedčuk

Viktor Medvedčuk je naveo da su eksperimenti na ljudima počeli 2019. godine...

Iran: U samoj prirodi SAD je da krše obećanja

Vašington i Teheran su od petka više puta razmenili udare, što preti da sruši krhki privremeni mirovni sporazum....

Smjena na vrhu: Glovo gasi svjetla u BiH, a domaća Ordera pali motore

Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...