U zdravom tijelu, zdrav duh! U zdravom društvu, zdrava vlast!

Piše: Suzana Madžarić

Rodi ti se dijete, a mi gore, na Paprikovac, pa evo doktore 50, 100KM malo da pripazite, a još i sestri 20, a najbolje nekako da uhvatimo dvije sestre da pokrijemo obe smjene. A kada sjednemo u kafanu da proslavimo prinovu, opletemo kako su lopovi.

Kada nam klinci krenu rasti, pjevušimo im na uvce Janu, Ćanu... Joj, nemojte, ako ste to pokupusili u ratnim i poslijeratnim vremenima, a u međuvremenu je napupilo, nabujalo i rascvjetalo se - suzdržite se nekako i kupite klincima Vrapčiće. A čim dijete dogura na prag 18-e, hajde, da mama, da tata, pa ti sine polaži vozački. A to što dijete nije pročitalo Derviš i smrt, Seobe, Prokletu avliju..., ili što u dnevnim novinama čita samo horoskop, a ne o onima koji mu rade o glavi, kao da nije majkina i tajkina briga.

Država je maćeha, postarala se da nam uruši obrazovni sistem, i ne očekujte da nastavnici i profesori stvaraju motivaciju kod djece. Budite vi majka, pa oštro od prvog razreda - sine knjigu u šake! Nije čudo da fakultet danas i ne vrijedi baš mnogo, kada i roditelji prihvataju da na isti pošalju majmuna, a dobiju vola.

Kako prihvatiti da je u našoj zemlji još uvijek normalno baciti smeće gdje god ti je to zgodno, da u autobusu ne moraš ustati starijem, da ne moraš baš redovno zube da pereš. Nekada je to bio posao učitelja, pa onako tanka motka i po dlanu za svaki nestašluk. Danas je to posao roditelja, prihvatite ga se ozbiljno.

Divni su uspjesi naših sportista poput Đokovića, Čavića, no meni bi bilo draže da se vijest o osvajanju 15 medalja tekvando kluba "Prnjavor", od toga 7 zlatnih na takmičenju u Hrvatskoj, jednako toliko komentarisala kao i Novakova pobjeda. Zaslužili su klinci, oni vrijedno rade a bez podrške društva. Ukoliko oni ne osjete da mi to vrednujemo na pravi način brzo će izgubiti volju, moraće poći trbuhom za kruhom.

Kada mi vozač u autobusu ne da kartu a uzme novac, sve dok ne shvati da ne potkrada mene, niti preduzeće u kojem radi, već da potkrada sebe, ništa se neće promijeniti na bolje. Kada smo spremni lektiru napisati iz interpretacija, prepisati ispit i sl., opet smo sami sebe prevarili, nikoga drugoga.

Ako razmišljam ja, ja i samo ja, društvu ne pridonosim, već mu oduzimam. Još ako sam pri tome npr. šalterska službenica, te dajem sve od sebe da svakome ko mi dođe pokvarim dan svojim izrazom lica, riječima i komentarima koje razmjenjujem sa kolegicom pored sebe. A kako li ću glasati kada izađem na izbore ostavljam vašoj mašti.

Dok god veliki dio naših žena trpi porodično nasilje, i klinci uz to odrastaju, ne možemo očekivati da će izrasti u zdrave individue. O ovome se i ne priča, naročito u malim sredinama, jer pazi molim te, šta će reći komšija!

Ili, nećemo se razvesti, znaš, zbog djece. A to djeci zaista ne pomaže...

U kafani bi se posvađali, ja braneći svoje, onaj preko puta svoje...moji lopovi, njegovi lopovi. Ma, ne znaš ti ništa, ti tvoji su krali još '92. Ali, tvoji su nakrali zadnjih godina koliko ovi nisu za 20. I tako u nedogled. Hladna glava koja bi to slušala sa strane samo bi se gorko nasmijala, jer to su uglavnom ostrašćeni i neargumentovani stavovi, a i moje i njegove baš zabole, oni žive i uspijevaju od naših usijanih glava.

Dok god nam je humanije u crkvi ostaviti barem dvadeset, a mnogi ostavljaju i puno, puno više para, šta li: za otkup grijehova ili kao dokaz srpstva, a malo nas je koji u komšiluku nemaju porodicu sa dvoje ili više djece koji jedva skuckaju za vreću brašna. Ali ne, znamo mi, otac je pijanica, majka raspuštenica, deda mu sve prodao, i gomila sličnih, zlobnih komentara. Otvorimo oči, djeca nisu kriva, pomozimo nekome sličnome, to je humanost.

Sa ovakvim sistemom vrijednosti i načinom razmišljanja, oni moji, a i njegovi, još dugo će na našoj grbači vedriti i oblačiti.