Milko Grmuša: Odnos plata radnika i plate Ranke Mišić

Ranka Mišić je:

* predsjednica Saveza sindikata RS
* predsjednica Konfederacije sindikata BiH
* članica Ekonomsko-socijalnog savjeta Republike Srpske
* bivša predsjednica Sindikata obrazovanja, nauke i kulture
* nastavnica srbskog jezika i književnosti

Prosječna plata u Republici Srbskoj je oko 800 KM, i ona predstavlja oko 46% cijene sindikalne potrošačke korpe čija je cijena 1.706 KM, a ovo su upravo podaci Saveza sindikata RS. Naravno, u pitanju su srećkovići koji su zaposleni, jer je u Republici Srbskoj 150.000 ljudi nezaposleno, što predstavlja stopu nezaposlenosti od 36,6%. Primjera radi, u Srbiji je stopa nezaposlenosti 22,2%, u Makedoniji, koja se označava "evropskim šampionom u nezaposlenosti" stopa nezaposlenosti je 33 %, u Albaniji 12,5%, u Crnoj Gori 12,11 %, u Hrvatskoj je 19,6% nezaposlenih.

Prema tome, plata Ranke Mišić iznosi oko četiri i po prosječne plate zaposlenih u Republici Srbskoj. U samom Savezu sindikata RS iznose podatke prema kojima je plata zaposlenih u privredi, posebno u prerađivačkoj industriji, trgovini, poljoprivredi, građevinarstvu i drvnoj industriji već duži period ispod 617 KM, a koliko su u prošloj godini iznosili troškovi prehrane.

Šta je to Ranka Mišić učinila da ima ovolika primanja? Čime ih je zaslužila? Kakav je to položaj radnika u Republici Srbskoj, pa da oni mogu sebi da priušte da njihov sindikalni vođa ima toliku platu? Da li privreda Republike Srpske raste u tolikom obimu da je toliki novac koji prima predsjednica Saveza sindikata opravdan i logičan? Da li ima bilo kakvog smisla činjenica da su plate u Republici Srbskoj među najnižima u Evropi, da je stopa nezaposlenosti u Srbskoj među najvišima u istoj toj Evropi, da ljudi ovde žive kao u Africi, a sindikalni vođa ima primanja kao u Kanadi?

Odgovor je veoma jasan: ni Ranka Mišić ni bilo koja vlast u Republici Srbskoj do sad nisu učinili ništa da realno zaštite interes zaposlenih u Srbskoj. Oni su jedino gledali kako da kratkoročno kupuju socijalni mir, tako što su bacali koju crkavicu socijalno ugroženim kategorijama stanovništva, kao što pred izbore obično dolazi i do povećanja zarada u javnoj administraciji, zdravstvu, policiji i školstvu. Dakle, riječ je o ljudima koji novac dobijaju iz budžeta. A ko puni taj budžet? Privreda. Kakve su plate u privredi i kakav je položaj radnika u privrednim djelatnostima? Cifre ste vidjeli, a isti je još i gori.

Ovih dana, kad su realne temperature preko 40 stepeni, a na gradilištima i betonu iznose i preko 50 stepeni, niko ne brine o tome što ti radnici nemaju pravo na skraćeno radno vrijeme ili povećane plate. To nikoga nije briga. Kao što nikoga nije briga ni kako zaista tražiti realna rješenja za pokretanje privrede i povećanje zaposlenosti. Ovako, jedina briga Ranke Mišić jeste kako da sebi obezbjedi što više novca, odnosno kako da kupi podršku korumpiranih sindikalnih vođa u granskim sindikatima. Njih ni najmanje ne interesuje realni položaj radnika, a pogotovo onih koji su zaposleni u realnom sektoru. A položaj u tom realnom, privrednom sektoru jeste takav da niko ko prima platu iz državnog budžeta nema moralno pravo da kaže da mu je loše. Ako je loše, neka ide u privredu, pa neka se obogati, kad misli da je već tako sposoban i vrijedan.

Ranka Mišić sindikalni je vođa od 1996.godine. Za to vrijeme

* promjenilo se sedam predsjednika Republike Srpske
* promjenilo se šest premijera Vlade RS
* promjenilo se sedam visokih predstavnika u BiH

Koliko još treba da se poveća stopa nezaposlenosti u Srbsko i da se smanje plate pa da se promjeni i Ranka Mišić?