Marko Šikuljak: Šaranje u obrazovanju, poljoprivredi i medijima

Desilo se štošta ovih dana. Nek prvo bude pozitivno, prizivao sam da medijska Srbija pređe Drinu, i fino je vidjeti da se neke emisije RTS snimaju u Srbskoj. Žikina šarenica je jako popularna emisija, a što reče Žika, što se više družimo, više ćemo se poznavati i voljeti. Za polježeti je da sve ne ostane na lapsusu Miće Mićića u obraćanju za RTS.

Triler sapunica oko preseljenja fakulteta koji navodno ne postoji (ne pominje se u statutu Univerziteta) u Vlasenicu, sa elementima melodrame i komedije. Još jedan primjer pogrešno postavljenih prioriteta, kada ubijedite ljude da će živjeti bolje jer će dobiti fakultet, kao što je nekad napredak donosila pruga.

Sada svi maštaju da im grad postane studentski centar, pa da ubiju pare iznajmljujući sobe studentima. Pale su nešto time dobile, ali tamo je koncentriano mnoštvo fakulteta, a rastakanje ne bi donijelo ništa ni Vlasenici, ni Palama, ni akademskoj zajednici. Bar se meni tako čini, inače zašto bi svi fakulteti svijeta bili koncentrisani u jednom gradu.

Ubjedljivo najjači utisak je predsjednikova izjava da je vijest o preseljenju iznenađenje, te da od toga nema ništa jer se zna ko se u RS za šta pita. A pošto smo znali odavno ko je naš "1000 zašto 1000 zato", nije jasno otkud iznenađenja. Ko li je mogao obećati Vlasenici tako nešto, pa onda sve stopirati? Kome je u interesu da u Vlasenicu dođu studenti, sem većinskim vlasnicima volšebno privatizovanih hotela, koje bi Ministarstvo prosvete otkupljivalo za preuređenje u studentski dom? I čiji su oni stranački prvaci tog kraja?

SNSD izgleda osjeća nedostatak opozicije, pa sam odrađuje oba posla. Tako je Vlasenica ujedinila sve stranke na Romaniji, a sarajevski esenesdeovi su se usprotivili odluci vlasti. Neko mora.

A obrazovanje je čudo. Gradska uprava Istočnog Sarajeva se i dalje nalazi u zgradi Elektrotehničkog fakulteta, i preseliće se kad se izgradi administrativni centar. A on će nastati od nesuđene zgrade Telekoma, što bi reklo da se više od decenije nije razmišljalo kud sa gradskom upravom iz elektrotehničkog fakulteta. Toliko o brizi za obrazovanje.

Prije toga, zabavili smo se novim Presovim sajtom. Koji postoji, ali je Pres dobio pare da ga napravi. Pres iz Srbije i Pres u Srbskoj nisu isti subjekat reći će u ovoj firmi, mada su im u impresumu ista imena. No nije ni to problem! Bitno je uočiti da su prva i druga pomoć Vlade medijima dijeljene na komad, dok za ovu drugu treba ipak reći za šta se novac koristi. Tako smo dobili kreativna rješenja u vidu Vijek Andrića, distribucija štampe u Srbiju, izgradnja portala Presu, koji jelte postoji.

Za nauk je vlasti da kad dijeli pare obavezno ne navodi gdje idu i kako će se trošiti, da se narod ne uznemirava. Jer više se buke podiglo oko tričavih 50.000 kojima se pravi sajt novinama koje već imaju sajt, nego za nekoliko miliona, koji su jednostavno glasili na: pomoć medijima.

Meni lično najdraži događaj je pismo Ministarstva poljoprivrede. Na upozorenje iz Bijeljine da ljetina propada, i da treba pomoći poljoprivrednicima, ovi odgovaraju da znaju i da im se ne mora napominjati. A da li išta preduzimaju, nije bitno, važno je napomenuti da i opština radi svoj posao.

Ministar poljoprivrede je iz Bijeljine i zna da ojađeni semberski poljoprivrednici u očaju neće krenuti u Banju Luku, već pred bijeljinsku opštinu. Stoga nema žurbe. Do nove godine će se donijeti neka odluka, o ispoštovaće se kad bude bilo para. Preživjeće seljaci.