Poljoprivreda, profit i glad

Nedavno je objavljena vijest da proizvođači hrane traže njeno poskupljenje, čak i do 50 % obrazlažući to porastom cijena na uvoznom nabavnom tržištu. Najgore je što ovo nije poslednje poskupljenje. Poskupljenja hrane tek dolaze. Gdje je granica porasta cijene hrane? 

Služeći se iskustvima drugih odgovor je jasan i pouzdan. Cijene hrane će rasti sve do potpunog uništenja tržišnog dijela naše poljoprivredne proizvodnje. Ostat će njen naturalni dio koji neće biti u mogućnosti da isporučuje ni približne količine hrane potrebne za ishranu stanovništva. Zemlja će stajati neobrađena jer proizvodnja neće biti ekonomski isplativa. Skupe uvozne hrane će biti u izobilju, ali je siromašni stanovnici neće moći da kupuju. Nastupit će masovna glad. 

Sav problem poskupljenja hrane potiče iz visoke uvozne zavisnosti naše poljoprivrede i privrede u cjelini. Uvozne cijene brže rastu od domaćih, što obara konkurentnost. Poskupljenja hrane udaraju o zid siromaštva domaćih stanovnika. Kupovine se smanjuju što ubrzava propadanje domaćih poljoprivrednih proizvođača. Rast cijena se javlja kao osnova propadanja naših poljoprivrednika. 

I naravno u tom paradoksu je sav problem naše poljoprivrede. Za svo to vrijeme inostrani snabdijevači hranom, koji nisu uvozno zavisni i ne podnose taj teret razlika u cijenama, jačaju svoju konkurentsku moć. Domaći proizvođači su stranim snabdijevačima „izgurali“ dovoljno visoke cijene. Stranci zadovoljno trljaju ruke a domaći proizvođači, na tim visokim cijenama, konačno propadaju. 
 
Na međunarodnom tržištu cilj poljoprivrede nije da se obezbjedi ishrana stanovništva. Cilj je profit. A da bi bilo profita potrebna je glad. Što je glad veća i profiti su veći. Upravo zbog toga toliki globalistički pokret za masovnu proizvodnju gladi. Zemlje koje raspolažu izuzetnim mogućnostima za proizvodnju hrane obustavljaju proizvodnju. Moćni iz inostranstva im ne dozvoljavaju da obrađuju svoju zemlju i proizvode potrebnu hranu. Upravo onako kako se to nama događa. 

Ukoliko nastavimo po dosadašnjem i ne ostvarimo radikalan zaokret na sigurnom smo putu proizvodnje masovne gladi kod nas. A kada se to dogodi krajnje je neizvjesno da li ćemo iz toga izaći. Mnogi i moćniji narodi nisu u tome uspjeli. 
Još smo pred jednom izuzetno opasnom prijetnjom našeg naglog survavanja u masovnu glad. 
 
Sadašnja visoka precijenjenost domaće valute čini uvozne proizvode relativno jeftinim a domaće skupim. To je sadašnja ekonomska povoljnost za naše poljoprivredne proizvođače. Dugo održanje čvrstog, nerealnog kursa domaće valute nije moguće. Nužna su skora tržišna vrednovanja. S obzirom na veličinu naših dugova i deficita obezvređenje domaće valute bi moglo da ide i do 300 % za koliko bi porasle uvozne cijene za naše poljoprivredne proizvođače. Razlika u cijenama uvoznih nabavnih i domaćih prodajnih cijene, na otvorenom međunarodnom tržištu, bi se naglo povećala što bi vodilo uništenju domaćih poljoprivrednih proizvođača.
Konkurentska moć inostranih snabdijevača hrane bi porasla. Na njih se promjena ove vrijednosti valute ne bi odnosila. Tu je već kraj svakoj pomisli o mogućnostima ostvarenja tržišne poljoprivredne proizvodnje kod nas. Tada smo već u masovnoj gladi. Tu je ujedno i izuzetna prilika da nas preplave jeftinom genetski modifikovanom hranom i da nas biološki istrijebe. Vlada nema ni približnih odgovora na ova pitanja. 
 
Može li uvođenje naroda u masovnu glad, u njegovo biološko istrebljenje da ostane nekažnjeno. Ne politički, gubitkom vlasti, nego pravno! Šta mislite o tome?