Problem je u uništenoj privredi

Tako su indirektno poručili i borcima i javnosti da za udar na biološki opstanak desetina hiljada porodica u Stpskoj nisu krivi ni odgovorni Aleksandar Džombić, Petar Đokić i Pantelija Ćurguz, već analitičari Svjetske banke. Istini za volju, ova institucija je u izvještaju za BiH o temi: Izazovi i preporuke za reforme. Pregled javnih rashoda i institucija“, stanje u penzionom i zdravstvenom sektotru ocijenila neodrživim što je jasno i prosječno obaviještenom građaninu. Nije, naravno, ni novost da Svjetska banka preferira izrazito oštre mjere posebno za zemlje u tranziciji, ali Vlada je u svom prebacivanju krivice izostavila ključni stav ove finansijske institucije - „U poređenju sa drugim zemljama u tranziciji, mali broj osiguranika u RS uporediv je samo sa Albanijom u Evropi i Armenijom i Azerbejdžanom iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Bez obzira na veliku potrošnju, samo dvije trećine penzionera u RS su stariji od 65 godina“, konstatuje se u izvještaju. Mali broj osiguranika posljedica je izuzeno velike nezaposlenosti radno sposobne populacije i sva suština problema u penzionom i zdravstvenom sektoru, pa i po društvo u cjelini, leži u kontinuiranom urušavanju privrede, industrije prvenstveno. Umjesto da se posvetila strateškom podsticaju razvoja realnog sektora, stimulativnim olakšicama za investiranje i stvaranju komfornog ambijenta za svaku vrstu preduzetništva i poslovne inicijative, dvije Vlade u kontinuitetu su radile sve suprotno i to punih šest godina. Tako su potrošile i novac i vrijeme u kome je realno slika odnosa u društvu mogla biti promjenjena u pozitivnom pravcu. U tom kontekstu aktuelna vlada nije ni slušala niti se pozivala na mišljenja Svjetske banke, ali sada im je dobro došla kada su se njeni restriktivni prijedlozi podudarili sa praksom otimačine od svih društvenih staleža izuzev povlaštene jednopsrtijske birokratije. Posljedica takve politike je odslikana i u izvještaju Svjetske banke u kome se, sa znatnom dozom uzbunjivanja, navodi da se „BiH suočava sa rizikom brzog zapadanja u neodrživo stanje javnih finansija“. I opozicija u Srbskoj, i ekonomska struka ukazivale su na istu prijetnju koju navodi i Svjetska banka u kojoj se, narodski rečeno, ne može nadavati ili naotimati koliko oni mogu potrošiti i spiskati. U okolnostima devastirane privrede nema nove vrijednosti ni finansijske infrastrukture kojom bi se mogle provesti reforme pa se neminovno zapalo u situaciju da se građanima otima iz usta. Ali i u takvokj situaciji aktuelna vlast se trivijalno pravda – Ne bi vam mi uzeli, nego to od nas traži Svjetska banka ili MMF.