Vlada obećanjima za borce kupuje dodatno vrijeme

Tako su kupili sedmodnevni predah sa nadom da će se u međuvremenu sve razvodniti, a oštrica nezadovoljstva ublažiti. Po tom davno viđenom modelu, prvo će se uraditi analiza, a zatim cijediti suha drenovina iz koje bi trebalo nakapati milione maraka koji su netragom nestali i u „sistemskim“ zakonima i u projekciji ovogodišnjeg budžeta. Ovim lijeganjem na rudu kabinet Aleksandra Džombića je prakično javno priznao potpunu nekompetentnost, nesposobnost, ali i promašenost politike kontinuiteta kojom vode Srpsku u potpuno neizvjesnu budućnost. Na koji način i kojom alhemijom su utvrdili da treba intervenisati i osigurati sredstva samo za demobilisane borace, koji imaju puni radni staž, ali nemaju punih 60 godina kako bi ostvarili pravo na mjesečni borački dodatak, pitanje je koje iziskuje odgovor vrijedan Nobelove nagrade. „U roku od sedam dana biće urađena analiza stanja koje je uslijedilo nakon primjene zakona o PIORS i o pravima boraca. Vlada je spremna da obezbijedi dio dodatnih sredstava kako bi se ublažilo nezadovoljstvo oko 11.000 boraca“, rekao je premijer RS-a Aleksandar Džombić najavljujući za četvrtak naredni sastanak s predstavnicima BORS-a. Otkud sad cifra od 11.000 kada se ustanovilo da je 36.000 bivših boraca došlo pod udar Đokićevog zakona o PIO ? Upravo njegovo ministarstvo je priznalo činjenicu da je 10.216 korisnika, mlađih od 60 godina, primilo ovog mjeseca penzije bez garantovanog osnova i samo na osnovu uplate doprinosa i dužine penzijskog staža. Za 59 posto korisnika umanjenje penzije je do 100 KM, odnosno kod 79 posto penzija umanjenje je do 150 KM. Samo ukoliko su borci prve ili druge kategorije, oni će primiti borački dodatak na godišnjem nivou. Od Vlade je BORS ranije zatražio da obezbijedi 20 miliona KM koji su „uzeti“ toj kategoriji primjenom novog zakona o PIO, ali Džombićeva ekipa nastoji napraviti kalkulaciju za zamazivanje očiju po kojoj bi ih i nekih 12 miliona moglo spasiti metle. Ono to ostaje kao pitanje i za boračku organizaciju odnosi se na poremećenu percepciju svedenu samo na najuže interese te populacije. Neće biti da su svi ključni problemi koji more Republiku Srpsku svedeni na borački dodatak i distribuciju prava jer su sadašnje nevolje samo posljedica mnogo krupnijih strateških promašaja. Briga onih koji su stvarali Srpsku ne može ostati izolovana samo u koordinatama boračkih pitanja već se mora artikulisati kao briga za društvo u cjelini, a ona podrazumijeva odgovor na osnovno pitanje – zašto smo došli nad ambis i ko je za to najviše zaslužan.