Uroš Vuković iz Kološića, koji danas živi u Bijeljini, kaže da je strategija muslimanskih vojnih formacija u okolini Visokog bila da se istrebe cele familije kako bi se to područje etnički očistilo od Srba. On tvrdi da je njegova porodična tragedija istinski dokaz etničkog čišćenja srbskog naroda na području srednje Bosne.
- Prošlo je tačno 20 godina od kada su mi ubili oca, majku, brata, sinovca i dvojicu braće od strica. Svi su stradali u jednom danu, a ostala rodbina i komšije našli su spas u zbegu. Moj otac je imao pet sinova i plan je bio da nas sve pobiju. Na sličan način je stradala i porodica Damjanović iz sela Debeli Nišan. Ja sam preživeo zahvaljujući tome što nisam bio u svom selu na dan napada - navodi Vuković.
Posle akcije muslimanskih snaga, leševi ubijenih Srba tri dana su ležali u srbskim selima sve dok tadašnji upravnik groblja u Visokom nije angažovao ljude da ih sahrane na groblju u tom gradu.
- Godinama sam noću sanjao isti san u kom me pokojna majka prekoreva što sam ih ostavio. Tako je bilo sve dok članove svoje porodice nismo preneli na bijeljinsko groblje, gde sada počivaju - kaže Uroš Vuković.
Vuković kaže da već predugo čeka da se zločinci koji su mu pobili porodicu privedu pravdi.
- Neverovatno je kako se svi u ovoj zemlji i stranci odnose prema srbskim žrtvama. Pa, i nas boli, i mi plačemo za svojim najmilijim koji su nevini stradali od zločinačke ruke. Često gledam političare na televiziji kako se prepucavaju oko toga ko je zločinac, ko je agresor, koji narod je najviše stradao. U stvari, ne mogu da se načudim kako srbski političari ne znaju koliko je naš narod zaista stradao. Ima mnogo dokaza koji se mogu gurnuti pod nos njihovim sagovornicima iz Federacije. Danas se jasno vidi ko je koga etnički očistio u ovoj zemlji. Dolinom Bosne, od izlaza iz Doboja pa do ulaza u Pale, više nema Srba. Ista situacija je na bilo kom pravcu iz Sarajeva, prema Neumu, Travniku, Jajcu, Zenici. Ja živim u Bijeljini, gde su se muslimani vratili u velikom broju.
Komuniciramo, sarađujemo, živimo jedni pored drugih. U mom zavičaju nije takav slučaj - priča Vuković.
On dodaje da Srbi sa područja Visokog danas žive rasuti po celom svetu i da bi bilo dobro da saradnja među tim ljudima bude mnogo bolja i intenzivnija.
Veljko Stevanović, predsednik Saveza udruženja izbeglih, raseljenih i povratnika RS, kaže da je stradanje Srba u okolini Visokog samo jedna od tragedija koja je u proleće i leto 1992. godine zadesila srbski narod sa leve strane Drine.
