Drži vodu dok inspektori odu

Praktikuje se nasumični i odokativni pristup, od prilike do prilike, i njenim radom upravljaju okolnostu i događaji umjesto da ona upravlja njima.
A kada je već tako onda je i normalno da se u izvršenju obaveza upada u vremensku oskudicu i nasumično, umjesto planski, traže rješenja.
Banjalučki Aerodrom je samo jedna od adresa koje trpe posljedice ovakvog haosa iako mu već godinu dana nad glavom stoji prijetnja od gubitaka međunarodne licence.
Rok za ispunjenje obaveza prema međunarodnim standardima u aviosaobraćaju istekao je u srijedu, 20. juna, ali nadležni, samo sticajem sretnih okolnosti, uspjeli kupili dodatno vrijeme i prolongirati izvršenje obaveza za dva mjeseca.
Inspekcija Direkcije za civilno vazduhoplovstvo je progledala kroz prste ostavljajući još 60 dana kako bi ispunili uslove za produženje međunarodne dozvole.
Sljedeći rok je 20. avgust kada će doći međunarodna kontrola i do tog roka moraju uraditi sve ono što nisu za proteklu godinu dana.
Ali za izgradnju nove ograde oko aerodroma i eksproprijaciju zemljišta oko piste nema novca jer nije ni planiran u budžetu. To opet govori sve o planskoj funkciji pri koncipiranju budžeta i javašluku kao jedinom kriteriju po kome funkcioniše ovaj potpuno raštimovani orkestar Aleksnadra Džombića i njegove vlade.
Ministarstvo saobraćaja podnijelo je zahtjev Savjetu za razvoj Srpske za odobrenje 3,4 miliona maraka što su sredstva koja bi trebala biti dovoljna da se poslovi na aerodromu najzad obave.
No, svima je jasno da je dragocjeno vrijeme potrošeno pa, i kada bi se pronašla sredstva, radovi na aerodomu ne mogu biti završeni u roku.
I sada opet stupa na scenu glavna Vladina strategija – drži vodu dok inspektori odu.
Naći će se negdje neka finansijska garancija na osnovu koje će se započeti neki radovi pa će pokušati uvjeriti inspektore da će se nedostatci otkloniti, a međunarodna licenca ostati na snazi.
No, o traženim milionima odlučivaće se posljednje sedmice juna, a tek treba obaviti eksproprijaciju zemljišta oko aerodroma da bi se počelo sa radovima u kojima aerodrom mora proširiti postojeću bezbjednosnu zonu za 70 metara i izgraditi novu ogradu u dužini od pet kilometara.
Zato će se opet pokušati sa bacanjem prašine u oči, ovoga puta međunarodnoj komisiji za bezbjednost aerodroma.
Ali prevare i obmane i jesu jedini principi na kojima funkcioniše ova vlast koja je davno naobećavala silne aerodrome po Srbskoj koji su do dan danas ostali nevidljivi, a nije u stanju napraviti ogradu ni na onom jedinom postojećem i vidljivom.