Potpuni krah SNSD-ove izvršne vlasti u RS

Krah ekonomske politike razotrkrio je kolosalno neznanje prikriveno lažnim predstavljanjem  presjednika Vlade Aleksandra Džombića, kao ekonomskog eksperta. Pored ekonomskog sunovrata izazvanog, značajnim djelom,  mjerama kabineta Aleksandra Džombića, nema nijedne oblasti , od obrazovanja do zdravstva,  od  investicija do javnih preduzeća,  u kojoj nisu učinjene  štete za čije će saniranje trebati godine, pa i čitavo desetljeće. U kontekstu ovakvih otužnih i zabrinjavajućih činjenica  povlačenje navodne ostavke ministra obrazovanja i kulture Antona Kasipovića nije i ne može biti ništa drugo do posljednji  klin u samrtni lijes javnog  morala u RS. Potpuno je nebitno šta je u pozadini  ove otvorene blamaže i ministra i premijera, da li oprez koji nalaže da se na vrijeme bježi sa broda koji  je toliko havarisan da je potonuće neizbježno,  sukob  sa elemnitima ucjene oko nadležnosti nad  provizijom  već dogovorenom sa izvođačem radova na objektu za studentski smještaj, ili nešto treće. Nevažno je i to što je ovo Kasipovićeva druga javna obmana na temu ostavke jer je već „prijetio“ odlaskom sa funkcije potpredsjednika Vlade, što se, takođe, nije desilo. Jedino što je važno nakon  javne demonstracije moralne hipokrizije u vrhu izvršne vlasti  u RS su dvije činjenice. Prva,  da ovim ljudima više niko, pa ni njihovi  podržavaoci, neće vjerovati što ih po automatizmu isključuje iz obavljanja svake javne funkcije u kojoj je određeni nivo povjerenja  u opisu neophodnih kvalifikacija.  I druga, najznačajnija i neoprostiva što su, zarad petparačkih ličnih interesa,  izvrgli ruglu instituciju u čijem stvaranju nisu učestvovali , koju nisu ničim, za ovih više od šest godina, unaprijedili iz čega proizilazi da nemaju  pravo ni na njenu etičku  devastaciju.  Skandal koji su ova dva aktera  priredila javnosti u RS  uz vjerovatno sufliranje arbitra sa najvišeg mjesta,  nema premca u savremenoj evropskoj civilizaciji koja počiva upravo  na  etičkim normama.  Niko ne sprečava ni Kasipovića ni Džombića da svoje moralne integritete javno izlažu u palanačkim šatrama ili njima licitiraju na stočnim vašarima ali prethodno moraju da napuste Vladu,  a ne da od nje prave ambijent  primjeren njihovom poimanju morala.  Narod je davno skovao sentencu po kojoj se čovjek drži za riječ, a marva za rogove iz koje je potpuno jasno šta je alternativa u „slučaju Kasipović“.