I zvanična statistika ne sakriva katastrofalne pokazatelje

 Negativne tendencije koje su uhvatile kurs još u januaru nastavljaju u istom smijeru pa je  industrijska proizvodnja u RS ostvarena u junu mjesecu  u odnosu na prosječnu mjesečnu proizvodnju u prošloj godini manja  za 1,6 posto, ali je u odnosu na isti mjesec prošle godine taj minus čak 5,6 posto. Bez obzira na rast koji se pokazuje  u poređenju juna sa majem ove godine u iznosu od 4,2 procenta to neće značajnije uticati na krajnje ekonomske  karakteristike na kraju ove godine jer je period januar – jun 2012. u poređenju sa istim vremenskim razdobljem prošle godine  pokazao prosječan polugodišnji pad industrijske proizvodnje za 4,2 posto.

    Posmatrano po ekonomskoj namjeni industrijskih proizvoda u periodu januar – jun ove u odnosu na isti period prošle godine zabilježen je pad proizvodnje energije za 1,5 posto, netrajnih proizvoda za 8,3 posto i intermedijarnih proizvoda za 8,7 posto, dok je proizvodnja kapitalnih proizvoda veća za 7,6 posto.

    Ovakva tendencija neminovno se odrazila i u sektoru zapošljavanja pa je  broj zaposlenih u industriji u junu 2012. u odnosu na maj tekuće godine manji je za 0,4 posto.

    Kontinuirani šestomjesečni pad zaposlenosti doveo je do toga da je ukupan broj zaposlenih u industriji u periodu januar - jun ove u poređenju sa istim periodom prošle godine manji za 1,9 posto.

    Najviše radnih mjesta pogašeno je u prerađivačkoj industriji, 2,2 procenta u odnosu na prošlu godinu.

    I previše je, na žalost, turobnih i onespokojavajućih činjenica koje uvjerljivo svjedoče ne samo o promašenoj ekonomskoj politici  kabineta Aleksandra Džombića za ovu godinu već i o potpunoj dezorjentaciji u kontekstu aktuelnih ekonomskih kretanja i tendencija u evopskom prostoru.

    Ne samo da su emitovali potpuno pogrešna predviđanja zbog čega su i kratkoročni ciljevi i mjere doživjele krah, već , poput drogiranog boksera, posrću i tumaraju u ringu globalne krize ne videći izlaza, ne preduzimajući ništa, prepušteni turbulentnim talasima.

    Riječ je, dakle, o politici koja se definiše sloganom – šta bude, biće a tragom ove vidovitosti tako će nam i biti.