Cilj nam je upoznavanje bratstvenika, širenje rođačkih veza i sjećanje da svi potičemo od slavnog nam Šćeka Nikačeva Đurkovića, rekao je Dado Šćekić.
Ni na ovog Svetog Savu snijeg i led nisu bili prepreka za bratstvenike da pohrle iz svih krajeva Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine pod krov elitnog beogradskog restorana „Novi sport” Miljana Šćekića. Evo Šćekića, Raičevića, Ojdanića, Petronijevića, Jovanovića, Ljutića, Jovkovića ponovo na skupu kao i prošle godine na Savindan. Pristigli kolima, autobusom, minibusevima, poput onog koji je iz Berana dovezao najstarijeg među okupljenim bratstvenicima Lazara Šćekića (79) da da svoj doprinos druženju i tradiciji.
Kao i prošle godine Udruženje bratstva Šćekića, čije je sjedište u Beranama, u organizaciji beogradskog ogranka okupilo je bratstvenike koji su se uz druženje, muziku i priču prisjećali porijekla i korijena. Potpredsjednik beogradskog ogranka Tomo Šćekić poželio je da Šćekića na ovom skupu svake godine bude sve više, a potom je predsjednik ovog udruženja Dado Šćekić zahvalio na gostoprimstvu beogradskim bratstvenicima.
– Cilj nam je upoznavanje bratstvenika, širenje rođačkih veza i sjećanje na to da svi potičemo od slavnog Šćeka Nikačeva Đurkovića. Ovo je drugi skup, a njime udaramo temelj da bude tradicionalan, kao što su i naše bratske veze – rekao je Dado Šćekić i pozvao sve Šćekiće koji imaju istorijske podatke i dokumenta o bratstvu da ih dostave ovom udruženju koje je namjerilo da izda monografiju.
– Na naše druženje, okupljanje i veze ne smije uticati ništa, a pogotovu ne dnevnopolitička i društvena dešavanja – poručio je predsjednik Udruženja bratstva Šćekića. Potom je predsjednik beogradskog ogranka Akso Šćekić podsjetio da ovo druženje počiva na bratskoj ljubavi, čuvanju tradicije, širenju i afirmaciji bratskih odnosa, rekao je Akso i podsjetio na istorijsko nasleđe Šćekića i svih bratstvenika koji potiču iz iste kuće.
– Mi koji živimo u Srbiji jednako volimo Terazije i Cetinje, Lovćen i Avalu, Durmitor i Zlatibor, Lim i Taru, Drinu i Savu. Bog i sudbina naselili su nas po svim gorama i vodama koje pominjem. Trajemo više od pola milenijuma, uzdamo se u Boga da ćemo trajati i narednih vjekova. Uzdamo se u to da ovdje u Srbiji možemo da udišemo dah Bjelasice, da u našim žilama i žilama naše djece struji pradjedovska krv Šćeka, a žeđ za zavičajem napajamo bistrom vodom sa svetih voda Lima – rekao je Akso Šćekić. On je podsjetio da je u dolima Lima nekadašnja srpska Sveta Gora i zbog toga su bratstvenici izabrali da se okupljaju na Svetog Savu i da se raduju svetosavskom praznovanju.
– Tamo ispod Bjelasice i sa limskih obala krenulo je naše naseljavanje oko gora i voda koje pomenuh, ali i po čitavom svijetu. Uostalom, u ove predjele srpske Svete Gore iz Pipera je došao i naš praotac Šćek – rekao je Akso za naš list.
Veselje nije moglo proći bez dobre kuhinje i kapljice, za šta se pobrinuo gazda Miljan Šćekić, a bratstvo je proslavu obilježilo i uz zvuke gusala i guslarske pjesme „Gorski presto” mladog bratstvenika Veselina Dacića, koji je došao iz srca Šumadije iz Kragujevca, sa Lepenice. Pjesma je kazivala da je svako od okupljenih ponio po svoju kap limske vode, ma na kojoj rijeci našao stecište odlazeći trbuhom za hljebom i bio sudija, političar, privrednik, zemljoradnik, pisac, student...
Miljan NJEGUŠ
Skup za druženje
Skup je da se družimo, ispjevamo i pišemo istoriju zajedno, rekao je vlasnik restorana „Novi sport” Miljan Šćekić, jedan od glavnih „krivaca” što je bratstvo počelo da se okuplja na ovaj način.
Anegdote o Šćekićima
Dijelili su Šćekići zahvalnice za doprinos bratstvu i funkcionisanju Udruženja, a kuriozitet okupljanja bila je i promocija knjige „Anegdote o Šćekićima”, autora Vulka Šćekića o kojoj su govorili recenzenti Branimir Otašević i Peko Laličić.
Ranjen oro sa ostatkom jata /Iz Pipera ovamo doleće,/ Kad zaleči rane i ojača,odavde se svetom razleće”, poručio je Vulko svojim Šćekićima i svim čitaocima.