PUTEVIMA NAŠE PROŠLOSTI-KNEZ NIKOLA VASOJEVIĆ (3.) (1797–1844)

                                  

 

 

 

Ideja o otvaranju škole ''za siromašnu srpsku djecu'' nije bila ni slučajna ni nova. Odavno je knez Nikola Vasojević odlučio da slijedi ''djela budimskih knezova'', i vazda ''rodu  i sotečestenicima svojim polezan biti''. Odlazeći više puta u Vasojeviće odabrao je i pripremio poveću grupu mladića za školovanje. Mladiće je pripre-mio iz Lijeve Rijeke i limskih Vasojevića, među kojima su se nalazili i Miloš Nikolin Fatić-Guberinić iz Konjuha, (koji je po tome kasnije prozvan Đak, od koga su konjuški Đakovići), zatim sin Milovana Raičeva iz Trepče, unuk Nikole Saičića iz Vinicke i drugi.

          

Zgradu konzulata, u kojoj će biti smještena i škola, projektovao je sam Nikola konzul. Školski prostor je bio kapaciteta za oko 30 učenika, koja je mogla da radi bez smetnje za konzulat. Knez Nikola je od pretpostavljenog Sandersa još u toku zime 1833. godine dobio potrebna sredstva, a zgrada je pod njegovim nadzorom bila dovršena krajem maja iste godine. Ova prizemna zgrada je za ono vrijeme bila vrlo lijepa građevina, a locirana je na pristojnom brežuljku zvanom Endek, između novopazarske stare tvrđave i Altum Halem džamije na desnoj obali Raške. Zgrada je, iako ruinirana, još i do danas očuvana. Rađena je u obliku velikog slova E, sa tri izbočine, kako se vidi na fotografiji, koja je uhvatila pola objekta. 

 

      Knez Vasojević je polovinom ljeta 1838.godine sa porodicom iz Skadra preko Vasojevića stigao u Novi Pazar. Odmah za njim stigla je grupa mladića iz Vasojevića za upis u školu. Iako je rečeno da je škola namijenjena ''da se neimućna srbska djeca uče'', djeca su bila odabrana iz uglednih i imućnih kuća i bila su nešto starijeg uzrasta, kako bi lakše savladala složenu nastavu. To je, u stvari, trebalo da bude kadar za novoformiranu regularnu Kneževinu Holmiju (Vasojeviće). U tu svrhu je nađen i učitelj šireg obrazovanja i jačih nacionalnih poimanja, neki kaluđer iz Crne Gore, kome je knez Vasojević  odredio platu od 50 groša mjesečno. Škola je počela sa radom jula 1838. godine. 

 

 

                                        

 

          Grandiozna aktivnost obrazovanog i energičnog kneza Nikole Vasojevića u Novom Pazaru naišla je na veliko interesovanje i ljubopitljivost kod novopazarskih turskih vlasti. Vasojevićevi planovi da u Sandžaku namjerava dići ustanak islamiziranog i neislamiziranog življa protiv Turaka, planovi da dizanje arbanaško-srbskog ustanka u Kosovu i Metohiji, planovi da državu Holmiju (Vasojeviće) namjerava proširiti sve do iza Novog Pazara, kako bi tako formiranom trećom srbskom državom povezao Srbiju i Crnu Goru i na taj način stvorio jednu jaku monolitnu srpsku državu od Jadrana do Dunava, te da od mladića koje će školovati u Novom Pazaru namjera stvoriti elitni kadar za tako zamišljenu državnu tvorevinu izazvalo je silnu podozrivost. Pored podozrivosti zbog izloženog, knez i konzul Nikola Vasojević je optužen i zbog toga, što je već bio poznat kao veliki turski neprijatelj i što je kao takav pribavljao velike količine baruta  i slao ga pobunjenom mostarskom Ali-paši Rizvanbegoviću, koji je u Hercegovini digao ustanak protiv turske carevine, te da je sve to uradio pod titulom engleskog vicekonzula. Sve je to kod Turaka izazvalo žestoku mržnju i netrpeljivost prema knezu Nikoli.

 

    Još prilikom prvog Vasojevićevog boravka u Novom Pazaru, u martu 1838. godine, neko je provokativno pronio vijest da je sultan novopazarski kraj prodao Englezima i da knez Vasojević dolazi da preuzme vlast. Tom prilikom ''napao ga je, nasred varoši, neki Turčin i zamalo ga nije motkom umlatio''. Poslije drugog dolaska u Novi Pazar, Turci su mu prijetili da će ga isjeći na komade. Pošto je na čelu ovih nasilnika bio i kadija, knez Vasojević se u više navrata žalio bosanskom veziru i od njega tražio zaštitu. Međutim, ne samo da zaštite nije bilo, već je novopazarski muselim i muslimanima i hrišćanima u Novom Pazaru poručio da knez Vasojevića i njegovu porodicu bojkotuju u svim vidovima.

Tako je praktično bio odsječen od naroda, pa je i hranu veoma teško mogao nabavljati, a i pošta mu nije redovno prispijevala. Znajući za to, pretpostavljeni mu generalni konzul Sandres obavijestio ga je da će mu poštu doturati do graničnih vlasti u Raški, te da je tamo može podizati. Nakon što je u septembru podigao poštu u Raški, u povratku je našao zidove i kapiju svog stana izmazane ljudskim izmetom, uz prikačenu cedulju na kojoj je pisalo ''neka seli iz Novog Pazara'', inače će ga ubiti.

Iako je kadija na Vasojevićevu žalbu odgovorio da mu se ''neće ništa rđavo desiti'', došla je naoružana turska patrola i saopštila mu da u roku od dvadeset časova napusti Novi Pazar, jer oni neće dopustiti da on održava veze s knjazom Milošem, i razvija ''zastavu nevernog kralja engleskog''.

I, naravno, poslije svega toga, Nikola konzul je noću 22.septembra, ''ogrnut svojom burkom'' (čerkeska kozlena kobanica) pobjegao u Knjaževinu Srbiju i kao engleski konzul stavio se pod njenu zaštitu. Turci su izgleda i stvarno htjeli izvršiti svoje obećanje, ali pošto konzula nijesu našli, imovinu su mu opljačkali, kuću zapalili, a porodicu mu propratili k njemu u Srbiju.

O konzulovom bjekstvu iz Novog Pazara, iz različitih izvora je bilo i različitih komentara i obavještenja. Po jednima, Nikola konzul je u nekom sukobu sa ljudima novopazarskog kadije ubio dva Turčina, pa je zbog toga morao i pobjeći. Po drugima, Nikola Vasojević je svakako morao biti protjeran kao engleski konzul, jer su Turci bili protiv miješanja Engleske u istočnoj Evropi i prodiranju njene trogivne. Uz to se jako naglašava da se knez Vasojević ponaša kao legitimni gospodar hrišćana. 

Na protest generalnog engleskog konzula u Beogradu, Hodžesu, turske vlasti su se izvinjavale i pozivale vicekonzula da se vrati, uz obećanja da mu se ništa rđavo neće dogoditi, našto je on, po nagovoru Hodžesa bio i pristao. Međutim, knez Vasojević je, nakon nekih novojih saznanja o tome šta mu se sprema u Novom Pazaru, konačno odustao od povratka.

 

                                Knez Nikola Vasojević ponovo kod knjaza Miloša            

 

   

 Knjaz Miloš Obrenović (18.03.1780-26.09.1860.)     bio je knjaz Srbije od 1815. do 1839. i od 1858. do 1860. godine. Učestvovao je u Prvom srbskom ustanku i predvodio srpske ustanike u Drugom srbskom ustanku.

 

   Budući obaviješten da se knez Vasojević (Nikola konzul) nalazi na mokrogorskom karantinu, knjaz Miloš Obrenović je ovoga puta naredio da mu se ukaže svaka dužna pažnja i da se što bolje dočeka. Razlozi ovakvog stava knjaza Miloša svakako se zasnivaju na trenutni težak položaj kneza Vasojevića, kao i neke šire turske odbojnosti prema engleskoj politici na Balkanu. Tih dana je i u Beogradu bilo natpisa po zidovima protiv Engleza, a na jednoj ceduljici je nađena i direktna prijetnja engleskom konzulu u Beogradu sljedeće sadržine: ''Oj, Odžesu, igleski konsule! Čuj dobro šta se govori! Prođi se ti srbskih poslova, jer ćeš gore proći nego tvoj ortak Vasojević. Njemu su Turci pendžere sa govnima izmazali, a tebi će Srbi glavu sa baljegom namazati. Čuj dobro šta ti se govori''. Nema sumnje da je i ovo nevješto zakamuflirano djelo turskog paše koji je još uvijek bio u Beogradu, jer su Englezi tada bili u prijateljstvu sa Srbijom. I, naravno, i Hodžes je iz Beograda morao pobjeći u tada austrijski Zemun.

Na poziv knjaza Miloša, knez Vasojević je nekim poslom u Kragujevcu. Tom prilikom su mu na ime troškova puta isplaćene dnevnice iz knjaževske kase. Dok je ovom prilikom boravio u Kragujevcu, pored posjete Milošu Obrenoviću, knez Nikola Vasojević je bio gost i kod Laze Zubana, koji je u čast visokog gosta tom prilikom k sebi pozvao i pjesnike profesora Teodorovića i Isidora Stojanovića i druge prijatelje kao Brankovića, Isailovića i druge.

Povodom tih viđenja Isidor Stojanović mu je ispjevao pjesmu sledeće sadržine:

 

 

 

                                                           Prikazao u Kragujevcu 31. oktobar,1838.

 

                                                           Isidor Stojanović, Profesor''.

 

 

Koliko se knez Vasojević zadržao u Kragujevcu i Beogradu ne može se tačno znati, ali sva njegova nastojanja kod Hodžesa (koji se i sam nalazio u izbjeglištvu, u Zemunu), da kao vicekonzul bude raspoređen negdje izvan Novog Pazara, nijesu urodila plodom.

 

 

        Nakon obavljenih određenih poslova i obilaska svojih prijatelja u Beogradu i Kragujevcu, kao isvoje porodice u Baljevcu na Ibru, knez Vasojević je koncem oktobra došao u Vasojeviće. Cilj ovog dolaska bio je da obavi neke poslove oko ''organizovanja nekog ustanka na kome je od ranije radio, kao i da pokuša otvoriti školu u manastiru Đurđevim Stupovima, jer je ona koju je bio otvorio u Novom Pazaru već bila prestala sa radom''. U manastiru Đurđevim Stupovima se nalazio 1.novembra 1838. godine, kojom prilikom je u manastiru poklonio jedno Jevanđelje većeg obima sa srebnim zlatom optočenim koricama, sa posvetom o kome dr Nikola Škerović piše: ''1908.godine proputovao sam, kao student, jedan dio Crne Gore, pa i Vasojevića. Pošto sam obišao sva važnija mjesta u plemenu, jednog dana sam prešao u onda, još turske, Berane. Tom prilikom sam posjetio Đurđeve Stupove, uzeo izvjesne pribilješke o freskama, grobnim natpisima i dr. Među crkvenim knjigama padalo je u oči veliko, u srebrnim koricama, Jevanđelje. To je bio dar od kneza Nikole Vasojevića, o kom piše g. R. Vešović u citiranom broju ''Zapisa''. Kako se iz toga zapisa vidi, str.141, toga Jevanđelja je već nestalo iz Đurđevih Stupova. Ako je već to Jevanđelje zle sudbine da se nije sačuvalo, među mojim pribilješkama se sačuvao natpis, koji je bio na njemu, a koji sam prepisao prilikom moje posjete 1908.godine. Natpis u cjelosti glasi: ''Ovo Evangelije priložio obitelji zovomaji Đurđevi Stupovi Hramu Svjetogo Velikomučenika Georgija i podario otačestvu i bratii i plemenu svoemu-Plemić Knjaz Nikolaj Vasoevič konsul Engleski ot Bosne, Hercegovine i ot Albanije 1-a noemvria 1838.ljeta''. Desno je stajao pečat s natpisom britanskog vice konzula, a lijevo pečat s njegovim imenom. U produženju, poslije pečata, istom rukom je pisano i ovo: ''Blagočestivi i Hristoljubivi Knjaz Nikolaj, Blagočastivaja i Hristoljubivaja Knjaginja Nastasija, Blagočastivi i Hristoljubivi knezovi 

                                                                                           Svjatisav Branislav Altoman

 

 

       Konačno, kneza Nikolu Vasojevića vidimo u Baljevcu na Ibru kod svoje porodice, gdje ju je privremeno bio smjestio. 5. decembra 1838. on se iz Baljevca javlja Lazi Zubanu pismom sljedeće sadržine: ''S radostiju primam pero kao istini prijatelj prijatelju iz ovijeh usamljenih strna gorske oblasti vami i vašoj počtenjejšej suprugi moje nižajše počitenije osvideljstvovati i u isto vrijeme kao minutni i kratkovremeni gost zahvaliti vam na vaše prijateljsko gostoprimstvo i za ono parče hljeba i soli, koje sam ja u vašoj kući izio, a osobito i suviše vam blagodarim za pjesme i gusle vaše. Vjerujte mi, bez bolesti vam govorim, ja sam u Rusiji, u Francuskoj, u Italiji, u Engleskoj, a osobito u Germaniji i Grčkoj čuo mnogo lijepih glasova muzike i pjesama, velim  ljepše od našijeh, no ni jedna me nije toliko plijenila kao vaš glas i vaše gusle. Ja ću vam se priznati bez moje sopstvene hvale, ja vospitavši se u Italiji mogu se pohvaliti da razumijem muziku i veoma lijepo pjevam na ovom i na srbskom jeziku, ja lijepo sviram na fortepijanu i u flautu, a knjagina vasoevička lijepo svira u harfu. No što se može sravniti s otečestvenim jezikom? Djela moih pretkov, koje ja sada pjevam uz gusle, milija su mi od opere Tankreda, ili volnog Strijelka-Frevschutz, ja pjevam ne tuđa no moja djela i mojih djeda i pradjeda. Raspra  Altomanova s Lazarom, boj mojih djedova Turcima, djela b u d i m s k i h  k n e z o v a Radomira župana i Vojislav a i sina njegovog Vase rodonačelnika našijeh plemenah, jesu današnjim jedinitim utješenijem mojim u ovim stranama. -Vi naše  pjesme nemate, no ja ću vam poslati veoma skoro, može biti da će se i vama podražavam. -Hvala vama, hvala slučaju, sad nemam potrebu od drugoga da mi drugi svira - no još ne umijem dobro prstima da udaram prstima po guslama. -Molim vas, dragi prijatelju, srdačno pozdravite mi G. profesora Todorovića, moga dragog poetu Isidora Stojanović, G.Brankovića, a osobito molim pozdravite mi gospodina mog starog prijatelja Isailovića i svu braću i prijatelje, koje sam imao čast u vašoj poštenoj kući poznati. -Veoma žalim da smo daleko, jer ja veoma ljubim učene ljude, a i cijeniti ih umijem, davno sam želio vidjeti se okruženim učenom braćom mojom, no nijesam nikada imao ovu sreću, naša je kuća uvijek bila pokroviteljica junaka i učenih ljudi. Ja ipak ne imam ovu sreću. Imam dosta Italijana, Francuza, Engleza i druge nacije, no ne imam Srbalja. Opstojateljstva i današnje stanje Turcije, a također i zimno doba ne dozvoljavaju mi ići u Bosnu još za koje vrijeme i za to smo se već s Raške karaule (kordonska straža) spustili dolje na Ibru u Baljevac, blizu Studenice četiri sata. Supruga je moja veoma ljubopitna vidjeti iz daleka Žilblaza, Pizara, bračna poklona i broč i mojeg hvalimnog pjevca g. Lazu Zubana, a također vidjeti vašu počtenu suprugu i milu vašu djevojčicu, po dolžnost, gore i rijeke sakrili su nas može biti na vijeki. Supruga moja pozdravlja vašu suprugu. A uja vas molim, kad vidite g. Milutinovića, kažite mu od moje strane, da mi se veoma dopao plan njegovog sočinenija Serbijanke, blagorodna misao slaviti i pjevati djela pretkov naših starijeh! 

 

(P.S.) Knezovi vasojevički Svetislav, Branislav i Altoman pozdravljaju vas puno i zajedno samnom i mojom suprugom žele vam mnogoljetno, srećno i veselo dočekivati i provoditi ovaj i buduće praznike roždestva Hrista''.

I iz citiranog pisma se vidi da je knez nemaštinom silno prignječen. Početkom februara 1839. godine, knez Vasojević je nepredviđeno otputovao tajno u nepoznatom pravcu. Pošto je u međuvremenu viđen u Peći, pretpostavljalo se da je bio kod Krasnića u cilju oživljavanja još od poranije započetog rada na dizanju ustanka Srba i Arbanasa protiv Turaka. Miroljub Spasojević kaže da je tada obišao kaluđerske bratije manastira Dečana i Gračanice u cilju ubrzanja dizanja ustanka, na čemu je počeo raditi od prije nekoliko godina.

                                                                          

                                             Izvodi iz knjige Radomira P. Guberinića ''Knez Nikola 

                                                       Vasojević'', izdavač ''Stupovi'', Andrijevica, 1997.                               

 

Nastaviće se ...