U okviru dana sjećanja na srpske junake i dobrovoljce ,juče je u Beranama obilježena godišnjica pogibije kralja Aleksandra o njemu i tim događajima su govorili Goran Kiković,predsjednik Udruženja ratnih dobrovoljaca i Raslav-Ćiro Babović, predsjednik Udruženja Vasojevića za Berane i Andrijevicu. Kiković je podsjetio na dan kad je prije 79. Godina ubijen u Marselju 1934. I istakao da je Kralj Aleksandar I Karađorđević (1888-1934) uradio 1929.put Berana Bijelo Polje,kao i mnoge građevine u Beranama su podignute u doba kraljevine i srbski narod Vasojevićâ mu je u znak zahvalnosti iste te 1929. godine podigao spomenik. Međutim spomenik je bio zapušten pa su ga vlasti i zub vremana uništili.
Tom prilikom izgovorio je, između ostalog, i sljedeće:
''Poštovani prijatelji,
''besmrtnost zaslužuju samo veliki ljudi, koji svome narodu ostavljaju dobročinstva'',
jesu riječi koje su uklesane na spomen-ploči ovog spomenika, kojeg danas sa posebnim pijetetom i uzbuđenjem pominjemo.
Kralj Aleksandar I Karađorđević rođen je u Crnoj Gori, na Cetinju, 1888. godine, sin je kralja Petra Karađorđevića i Zorke Petrović, kćerke kneza i kralja Nikole. Živio je i školovao se u Ženevi i Petrogradu, a kao školovani oficir aktivan je učesnik prvog i drugog Balkanskog rata i Prvog svjetskog rata. Upravo pred sâm Prvi svjetski rat postaje regent i tako njegovo faktičko upravljanje zemljom i vršenje vlasti traje punih 20 godina. Bio je kralj Srbije, kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, a 3. oktobra 1929. državu je nazvao jedinstvenim imenom: Kraljevina Jugoslavija.istakao je Kiković
Kralj Aleksandar je visoko cijenio Vasojeviće i njihov doprinos u borbi za oslobođenje i ujedinjenje, što najbolje govori podatak da je sa prostora Vasojevića zlatnu Obilića medalju za hrabrost dobilo 196 učesnika, srebrnu 765, a medalju za revnosnu službu 96, što čini ukupno 1057 odlikovanja. Koliko su Vasojevići cijenili i poštovali Kralja govori podatak o tome da je, 9. oktobra 1934., kada je ubijen, ''plakala cijela limska dolina''. Bilo je i crnih barjaka na pojedinim kućama, a mnogi su crnogorske kape sa četiri ocila nosili sa crnim florom. Vasojevići su bili duboko svjesni koga i šta gube... ''
Potom je o kralju govorio i Raslav Ćiro Babović koji je rekao
Kralj Aleksandar je bio državnik, vojskovođa, oslobodilac, ujedinitelj, evropejac, mirotvorac, riječju velika ličnost svoga vremena i kao takav zasmetao je fašistima i Hitleru, koji 9. oktobra 1934. izvršiše na njega atentat u francuskom gradu Marselju. Ovaj spomenik je narod Polimlja podigao davne 1929. u čast puštanja u saobraćaj puta Berane- Bijelo Polje, čemu je prethodila njegova posjeta Vasojevićima i Crnoj Gori 1925. godine. O njegovoj posjeti Vasojevićima podaci govore da su kralja u svim mjestima kroz koje je prošao dočekivali ugledni prvaci i domaćini toga vremena. Na Čakoru ga je između ostalog pozdravio narodni poslanik i učitelj iz Velike Novica Popović. U Andrijevici ga je dočekao Đukan Vulević, učitelj iz Trešnjeva, sa svojim đacima i tražio izgradnju nove škole u Trepči, što je i učinjeno. Berane je posjetio 17. septembra 1925. u pratnji Marka Cemovića i drugih velikodostojnika. Prilikom dolaska u manastir Đurđevi Stupovi dočekali su ga pozdravnim govorima iguman Josif Lekić i profesor i književnik Dragiša Boričić. Na slavoluku postavljenom na ulazu u Berane bili su ispisani stihovi ''Rodna gruda loze slavne, kolijevka vožda djede, stoljećima čekala te, Kralju slave i pobjede''. Prilikom te istorijske i, ispostaviće se, i jedine posjete srbskog kralja Crnoj Gori do danas, isticano je sa radošću i ponosom porijeklo Karađorđevića iz Vasojevića. Zanimljivo je da je na primjedbu jednog uglednog domaćina ''zašto Vasojevići nemaju poslanika u skupštini Jugoslavije'' kralj odgovorio riječima ''šta će vama poslanici, vi imate kralja!''. Mnogo godina kasnije Radovan Bećirović Trebješki, poznati guslar i pjesnik, slikovito je stihovima prikazao i dokazao porijeklo Karađorđevića: ''...Kad pogledaš na Vasojeviće, tu je bilo Karađoka biće, odatle mu sveta loza niče, te se njime pokoljenja diče''.
