Dolazi čovek kod mladića koji ima zdravstvenih problema – gušenje, zamor, osećaj slabosti – i kaže mu: „Ja sam doktor. Mogu da ti pomognem.“ Momak kaže: „Pomozi mi.“ Čovek, koji se predstavlja kao „doktor“ kaže: „Stavi svoju levu ruku na stomak, a desnu ruku ispruži pored tela, i drži je čvrsto, a ja ću pokušati da je oborim.“
Mladić u čudu sluša šta ovaj priča i radi ono što ovaj traži od njega jer iz sve snage želi da reši svoj zdravstveni problem. „Doktor“ mu uz veliki napor obara ruku. A onda mu kaže: „Uzmi ovo parče hleba u levu ruku i opet je stavi na stomak, a desnu ponovo ispruži.“ I ponovo mu „doktor“ obara ruku, ali ovog puta ga pita: „Da li si osetio kako ti je desna ruka sada dosta slabija?“ Mladić kaže: „Jeste, sada sam osetio slabost i ruka mi je bila dosta slabija nego prvi put. Šta se desilo?“ A onda „doktor“ odgovara: „To je dokaz da hleb deluje negativno na tvoje telo, da si netolerantan na gluten – protein iz pšenice.“
Gornja priča nije nikakva anegdota, već istiniti događaj koji se desio Novaku Đokoviću, a koji on opisuje u svojoj knjizi „Servisom do pobede“ koja je pre nekoliko dana objavljena u Americi na engleskom jeziku, a u toku septembra 2013. trebalo bi da se pojavi i na srbskom jeziku.
Ova neverovatna priča se tu ne završava. „Doktor“ predlaže Novaku da se uradi test krvi da bi se definitivno potvrdilo da li je Novak zaista netolerantan na određenu vrstu hrane. I zaista, uskoro stižu nalazi da je Novak netolerantan na gluten i na mlečne proizvode. „Doktor“ je bio u pravu!
Novak prestaje da jede proizvode koji sadrže gluten i za kratko vreme njegovi simtomi slabosti, gušenja i zamora nestaju, i on postaje nepobediv u 2011. godini zahvaljujući, kako kaže, prelasku na novi režim ishrane bez glutena. Ova informacija se širi kao požar, i mnogi teniseri i teniserke, koji su do juče jeli žitarice sasvim normalno, sada prelaze na hranu bez glutena, kako kaže Novak, verovatno poučeni njegovim primerom.
O čemu se ovde radi? Da li je gluten zaista tolik štetan, kao što to kaže Novak Đoković, i dr Vilijem Dejvis koji je pisao predgovor za njegovu knjigu?
Svako ko malo poznaje medicinu i ljudsku biohemiju upoznat je sa činjenicom da je gluten jedan od najboljih proteina u ljudskoj ishrani koji se može naći u prirodi. Nalazi se u pšenici, raži i ječmu, i u maloj količini u ovsu. Narodi koji vekovima svoju ishranu baziraju na integralnim žitaricama predstavljaju najzdravije narode na svetu (narodi na Dalekom Istoku, Africi i Aziji). Poznato je da su rimski vojnici tokom dugih putovanja i ratovanja nosili u torbama pšenicu, a da je dnevno sledovanje bila jedna šaka sirove pšenice, koja je bila dovoljna da zadovolji njihove dnevne potrebe za hranom. Setimo se velike gladi u Egiptu pre 3500 godina kada je zahvaljujući uskladištenoj pšenici narod preživeo veliku sušu i glad tokom perioda od nekoliko godina.
Da li je moguće da je Bog stvorio žitarice sa tako „štetnim proteinom“ – glutenom – koji sada treba da vadimo da se ne bi otrovali? Jer prema tvrdnjama Novaka Đokovića i dr Dejvisa gluten izaziva niz teških oboljenja kao što su depresija, letargija, demencija (propadanje intelektualnih sposobnosti), reumatoidni artritis, Hašimoto tiroiditis, psihijatrijske bolesti kao što su paranoja i šizofrenija, autizam kod dece i mnoga druga oboljenja?
Ili je možda po sredi nešto drugo?
Ne treba biti mnogo stručan na polju medicine pa razumeti da eksperiment sa komadom hleba u ruci „nema veze s mozgom“. Oni koji poznaju dešavanja u zapadnom svetu znaju da je u pitanju stari hinduistički trik koji se danas širi kao epidemija po ulicama zapadnog sveta gde hinduistički „nutricionisti“ sprovode isti „eksperiment“ sa naivnim ljudima, gde im nakon izvedenog „eksperimenta“ nude „specijalne narukvice“ koje će im omogućiti da dobiju na snazi kroz „bolji protok energije“ kroz telo.
Takođe, NE POSTOJI test koji može da pokaže rezultat da je neko netolerantan na gluten ili bilo koju drugu biljnu namirnicu koja je poznata tokom istorije kao izvor ljudske ishrane. Test koji Novak spominje u svojoj knjizi je „Elisa“ test o kojem on sigurno ne zna ništa, jer da zna, ne bi ga spominjao kao relevantan za utvrđivanje netolerancije na hranu.
Praksa je pokazala da kada su ljudi alergični na neku hranu, na primer na bademe ili jagode, a onda prestanu da uzimaju otrovne namirnice i počnu zdravo da žive, vrlo brzo počinju da jedu bademe i jagode bez ikakvih problema. Slično se dešava sa onima koji otrovnim supstancama oštete sluzokožu želuca pa im ne prijaju citrusni sokovi, ali kada se zdravim životnim navikama dozvoli organizmu da regeneriše sluzokožu želuca, citrusni sokovi postaju nešto veoma prijatno.
Činjenica je da je Novak izbacio iz ishrane prerađene namirnice od žitarica koje su štetne jer nisu integralne, i jer su pune štetnih hemijskih dodataka, što on sam potvrđuje. Od toga je mogao da ima korist jer je izbacio otrove iz upotrebe, a ne jer je izbaco gluten.
Novakova priča o glutenu je samo vrh ledenog brega koji se zove „hinduistička filozofija i religija“ u koju je on duboko ušao, kao deo modnih trendova koje uveliko prati. Iz biblijske perspektive, u pitanju je težak oblik okultizma.
Novak u svojoj knjizi otvoreno kaže da se prilikom molitve ne obraća nijednom posebnom bogu, već je u pitanju „razgovor“ unutar njega samog. Takođe kaže da upražnjava jogu, meditaciju i taj či još od malih nogu, i da ga je u tome ohrabrivala i njegova trenerka Jelena Genčić. Oni koji poznaju psihijatriju znaju da su hinduističke tehnike joge i meditacije vrlo štetne za ljudski mozak, da dovode čoveka u stanje samohipnoze i transa, a da je navodno „opuštanje“ koje osobe osećaju prilikom upražnjavanja ovih tehnika slično opuštanju koje osećaju narkomani prilikom konzumiranja droge. U težim slučajevima, osobe koje upražnjavaju jogu i meditaciju imaju halucinacije koje su po opisu iste kao one koje imaju osobe koje konzumiraju halucinogene droge.
Žalosno je čitati šta Novak piše i kakve „primere“ navodi u prilog svojih tvrdnji. Jedan od primera koje navodi je navodni eksperiment koji potvrđuje da svaka stvar u prirodi, od ptice, biljke, životinje i čoveka, do kamena ili nekog drugog predmeta, poseduje „istu vrstu energije“. U primeru koji Novak navodi, izvršen je „eksperiment“ u kojem su istočnjački „naučnici“ uzeli dve čaše sa vodom, i prema jednoj čaši su pokazivali ljubav, pažnju i samilost, a prema drugoj mržnju, ljutnju i bes. I onda su ostavili ove dve čaše da odstoje sedam dana, a nakon tog perioda su primetili da čaša prema kojoj je pokazivana ljubav je i dalje imala svetlu i čistu vodu, dok je voda u drugoj čaši postala zelena i mutna, kao voda ispunjena algama.
I sam Novak kaže da ovi eksperimetn izgledaju ludo, ali on u njih veruje. Odmah nam na pamet pada biblijski tekst koji kaže: „Lud veruje svašta, a pametan pazi na korake svoje“ (Priče 14,15).
Novak takođe prihvata kinesko tradicionalno okultističko učenje po kojem postoji vreme kada se neki čovekov organ regeneriše: pluća (od 3-5 sati ujutru), debelo crevo (5-7), stomak (7-9), slezina (9-11), srce (11-13), tanko crevo (13-15), bubrezi i bešika (15-19), pankreas (19-21), krvni sudovi i arterije (21-23), jetra i žuč (23-3). U pitanju su tvrdnje koje zaista nemaju nikakve veze sa naukom.
Novak sugeriše da smo „svi mi različiti“ i da „svakome od nas odgovara drugačija hrana“. U prilog ove naše „različitosti“ navodi različitost naših otisaka prstiju. Pa zato, kao on kaže, svako treba da oseti i proceni koja hrana njemu odgovara. Sledeći taj obrazac zaključivanja vidimo da kada Kinezi, koji skoro nikada ne oboljevaju od raka debelog creva ili raka dojke, dođu u Ameriku i „osete“ da treba da se hrane kao prosečni Amerikanci, počinju da oboljevaju od istih bolesti kao i Amerikanci. Svakome ko malo poznaje ljudsku anatomiju i fiziologiju jasno je da su svi ljudi stvoreni za ishranu istim namirnicama, s tim da razlike postoje samo u domenu ukusa i načina pripremanja hrane.
Zaista nam je teško da navodimo i druge neozbiljne stvari koje Novak iznosi u svojoj knjizi, a koje predstaljaju brutalnu promociju hinduističkog okultnog koncepta koji će izazvati nemerljivu duhovnu i fizičku štetu kod velikog dela onih koji prate njegov život i doživljavaju ga kao svog idola.
Ono što je možda najbolnije jeste Novakovo indirektno opravdavanje NATO agresije na Srbiju. Novak opisuje kako je preživljavao bombardovanje Srbije, a onda kaže da je Srbija u to vreme bila pod komunističkom diktaturom i da je ta diktatura nametala narodu samo jedan oblik života – jedan oblik oblačenja, jedan oblik zabave, jedan oblik kulture i jedan oblik ishrane. I da je on, kao i mnogi pod tom komunističkom diktaturom, imao zdravstvenih problema jer nije znao za druge oblike ishrane koji postoje u svetu.
„Doktor“ koji je uvukao Novaka duboko u hinduizam – Igor Četojević – je „ekspert za energetsku medicinu“ koju je usavršavao na okultnim školama u zemlji i inostranstvu. Oni koji malo poznaju teologiju znaju da termin „okultno“ i „okultizam“ se odnosi na skriveni svet o kojem se govori u Bibliji. U Bibliji nam se kaže da kao što čovek može da se povezuje sa Bogom, takođe može da se povezuje sa duhovnim bićima, koje Biblija naziva palim anđelima ili demonima, koji su u pobuni protiv Boga kao i veliki broj ljudi na Zemlji. Religija hinduizma je ustvari religija obožavanja demona. Praksa pokazuje da najveći broj onih koji su povezani sa demonima nisu toga svesni, već svoj život usmeravaju u skladu sa svojim osećanjima koja, znamo, mogu da budu vrlo varljiva, i koja su vođena upravo od ove pogrešne strane. Najčešći slučajevi ovako obmanutih ljudi jesu osobe koje posećuju vračare i gatare, a koje predstavljaju kanale za delovanje nečistih sila, i preko kojih ljudi OSETE trenutno poboljšanje, nakon čega sledi sunovrat i dolazak u još gore duhovno stanje od onog što je bilo. Danas su vračare i gatare zamenili astrolozi i „stručnjaci za usklađivanje energije tela“ preko kojih ljudi bivaju opsednuti, i u kratkom periodu osete poboljšanje, da bi ubrzo sledio sunovrat i košmar. Nema sumnje da je za Novakov privremeni „uspeh“ zaslužna ova vrsta nečiste sile sa kojom se nesvesno povezao.
Svi oni koji su išli putem okultizma prošli su bolno iskustvo duhovnog propadanja Žao nam je što će Novak Đoković proći kroz to iskustvo, što se već sada naslućuje. Njegove dobre namere su više nego nedovoljne, jer znamo da je „put u pakao poločan dobrim namerama“. Šteta koju će izazvati njegova knjiga na duhovnom i fizičkom zdravlju miliona ljudi biće nemerljiva. Kao što su svetski manipulatori uspeli da ubede milione ljudi da konzumiraju štetne proizvode od kojih se danas najviše umire, tako će sada preko našeg zemljaka Novaka Đokovića uspeti da ubede milione da prihvate okultističku religiju i da odbace neke od najboljih namirnica u ljudskoj ishrani.
Preostaje nam da se molimo Bogu za Novaka Đokovića da ga On izvuče iz zamke u koju je upao, a da njegov pad ne bude previše bolan.
Ohrabrenje za sve one koji tragaju za istinom jeste izlazak knjige „Ishrana za sportiste – priručnik za prirodno jačanje tela, podizanje motivacije i lečenje povreda“ doktora Milisava Nikolića, vodećeg svetskog stručnjaka iz domena sportskih povreda i ishrane za sportiste, koja će na stručan i naučan način objasniti pitanje fizičkog i duhovnog zdravlja sportista i kako sport može biti nešto od čega čovek može imati koristi. Verujemo da će ova knjiga bar donekle amortizovati pogubne posledice knjige našeg izmanipulisanog zemljaka.