U srbskim medijima se poslednjih meseci moglo pročitati dosta bombastičnih naslova o lošim uslovima u kojima rade srbski radnici na olimpijskim objektima u Sočiju, u čemu je prednjačio beogradski Blic.
Međutim, kada je taj dnevni list, isto kao i neke druge novine, poslao svoje reportere da se na licu mesta uvere šta se zaista dešava u tom ruskom gradu na obali Crnog mora, više nisu pominjali bukvalno nijednu negativnu pojavu, već su imali samo reči hvale za ogroman građevinski poduhvat koji su tamo ostvarili radnici sa ovih prostora. Dakle, evo o čemu je reč.
Pre dva dana je u pomenutim beogradskim novinama objavljen izveštaj iz trenutno najvećeg gradilišta u Rusiji, ali i u čitavoj Evropi, s obzirom da su širom Starog kontinenta zamrla gradilišta usled dugotrajne ekonomske krize. U njemu je naglašeno da je na izgradnji infrastrukture za Olimpijske igre, kao i na podizanju sportskih objekata i smeštajnih kapaciteta angažovano i oko 5.000 radnika iz Srbije, čime je direktno potvđena teza o značaju Sočija za oporavak posustale srpske građevinske industrije.
U toj reportaži se još ističe da srbski građevinci najviše rade na izgradnji stambenih blokova koji će se koristiti za potrebe predstojeće Zimske olimpijade, a ono što je pri tom posebno uočljivo, to je da ovog puta u izveštaju tih novina sa lica mesta nije bilo ni pomena o bilo kakvim žalbama, nego se naprotiv ispostavilo da su mnogi srbski radnici u Sočiju tamo našli ne samo izvor prihoda, nego čak i svoje životne saputnice sa kojima su već zasnovali porodice.
A u drugim beogradskim dnevnim novinama – Kuriru, u kojima su se takođe proteklih meseci povremeno viđali sumnjičavi tekstovi o mogućnosti zarade u olimpijskom Sočiju, pre desetak dana su u izveštaju iz Rusije iznete ocene radnika iz Srbije, koji su posvedočili da se trenutno u Rusiji može zaraditi više nego kod kuće, a još je doslovno navedeno da ruski investitori najviše cene srpske radnike upravo zato što nemaju zamerke na njihov rad. A da je takvo njihovo mišljenje stečeno s pravom, govore podaci o dosadašnjim poduhvatima srbskih neimara, koji su tamo napravili preko pola miliona kvadratnih metara hotelskog i poslovno-stambenog prostora, a najviše u Krasnoj Poljani, gde su dobili poslove na izgradnji većine tamošnjih novih hotela, kao i kompleksa „Olimpijskog univerziteta“, više mostova i niza drugih objekata.
Stoga, iz svega navedenog neminovno proističe zaključak da je najlakši put ka saznanju stvarnog stanja stvari – odlazak na lice mesta da bi se utvrdile sve činjenice. A one govore u prilog tvrdnje da je grad Soči, u kome za svega dva meseca počinju Zimske olimpijske igre, odigrao izuzetno veliku ulogu u zapošljavanju hiljada srbskih građevinskih stručnjaka, koji u domovini nisu mogli da rade u svojoj profesiji, zato što je u Srbiji samo u poslednje četiri godine više nego prepolovljen broj zaposlenih u građevinskoj operativi.
S obzirom da je poznato da se takvo katastrofalno stanje srpske građevinske industrije može popraviti isključivo angažovanjem na stranim tržištima i izvozom građevinskog materijala, onda je utoliko jasnije šta je ruski Soči proteklih godina značio, i šta još uvek znači za srpske građevince. Jednom rečju, to je jedinstveno mesto u svetu na kome je u tolikoj meri i u tolikom broju potrebna srbska radna snaga i građevinska operativa. A to su očigledno shvatili i oni koji ranije nisu bili previše skloni da prihvate tu činjenicu.