Rusija i Kina proučavaju kraj Hladnog rata i znaju kako je SAD pobedio SSSR, banktrotirajući ga.
Prema kineskom državnom kancelaru Jangu Đijećiju i sekretaru saveta za bezbednost Ruske Federacije Nikolaju Platonoviču Patruševu, 2013. je bila godina „žetve“ za rusko- kineske odnose. To je bila takođe godina u kojoj su se odnosi te dve sile sa Zapadom pogoršali, a izgleda da će u 2014. biti još gori.
Mnogo se proteklih godina pričalo, o tome kako su dva teška rata u Iraku i Avganistanu, i pad ekonomije SAD na kolena, otvorili prostor za Kinu. Zato vreme, Kina je uživala dvocifreni godišnji ekonomski rast i relativno stabilnu bezbednosnu situaciju, i dolazak na poziciju hegemona u Aziji. I dok se SAD mučila da se izvuće iz dva nemoguća rata, trošeći milijarde, Peking je bio u prilici da uživa prednosti svog mirnog rasta kroz građenje ekonomije, rešavanja teritorijalnih nesuglasica sa komšijama, povezivanjem sa slabijim država u regionu i neutralizacijom Tajvana kao potencijalnog izvora oružanog konflikta.
Tako da, kada je Kina krenula da pokazuje svoju moć u Istočnom i Južnom Kineskom moru, Peking nije bio vezan za američku politiku u Aziji. Zato što je bilo sigurno da ponovno interesovanje Vašingtona za Istočnu Aziju neće biti praćeno voljom da se uloži dovoljno kapitala i resursa da bi se napravila kontrateža Kini. Zato je Peking imao jako malo posledica kada je pretio da ugrozi status kvo u regionu, sa potezima poput onog 23. novembra kada je proširio svoju zonu vazdušne bezbednosti u Istočnoj Aziji.
Radeći sada zajedno, Kina i Rusija mogu da osiguraju da američki pokušaj povratka u Istočnu Aziju ostane samo lepa želja. Oni to mogu da urade tako što će proširiti polje vojnog interesovanja SAD, i samim time terajući ih da troše na vojsku preterano resursa.
Dosta pažnje je posvećeno kineskoj vojnoj strategiji zaštite prostora sa DF21D anti-brodskim balističkim projektilima kao jednoj od najbitnijih komponenata. Manje je rečeno o ruskim pokušajima da drže SAD podalje od svog dvorišta. Interesanto je da baš sada ruski predsednik Vladimir Putin, najavljuje da će Rusija pojačati svoje prisustvo na, u resursima bogatom, Arktiku. Ranije ovog meseca, Ruska mornarica je objavila da će joj Arktik biti prioritet u 2014. godini. Rusija trenutno doprema na oblast Arktika protivazdušne jedinice, i gradi u skladu sa time, radarski centar za rano upozoravanje, blizu Vorkute na dalekom severu.
Pojačano prisustvo Ruske vojske na Arktiku će sigurno izazvati odgovore od strane SAD u vidu znatnog povećanja prisustva američke vojske na Arktiku. Ali time će se samo još više opteretiti vojni budžet SAD, i oduzeti resursi koji mogu da budu upotrebljeni u Aziji.
U isto vreme Ruska vojska je potvrdila da je 16. decembra poslala nuklearno sposobne Iskander M taktičke balističke raketne sisteme, sa opsegom od oko 400 kilometara u Kaljingrad, blizu NATO članica Poljske, Estonije, Letonije i Litvanije. Satelitski snimci su primetili prisustvo najmanje 10 takvih lansirnih rampi u Kaljingradskoj enklavi. Rusija pokazuje želju da proširi svoje operacije u Zapadnoj vojnoj oblasti, koja sem Kaljingrada, uključuje i dobar deo evropske Rusije.
Postoji pitanje da li Vašington može da dovoljno poveća potrošnju na odbranu bez toga da bakrotira. Bez povećanja vojnog budžeta neće biti sposoban da odgovori na jačanje Kine u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji, i sve jače rusko prisustvo na Arktiku i blizu Baltičkih država. To će naterati SAD da potroši previše novca.
Da li SAD ima pravo da budu faktor u prostoru koje Rusija i Kina smatraju svojim dvorištem je sasvim drugo pitanje, sa kojim se ovde nećemo baviti. Ali ono što je jasno je da je oslabljeni SAD, čija je sposobnost da odgovori na rast Kine upitna, sada izgleda ima izazov od strane rusko- kineske osovine.
I Rusija i Kina su pažljivo proučavale kraj Hladnog rata, i način na koji je SAD konačno porazila SSSR bankrotirajući ga. Dvadeset godina kasnije, izgleda da Moskva i Peking vraćaju uslugu.