VERUJEM U BOGA I U SRPSTVO

 

Vulko Šćekić je rođen 6. juna 1953. godine u Kurikućama kod Berana. Osmogodišnju školu je završio u Lubnicama, Gimnaziju ''Panto Mališić'' u Beranama, Pravni fakultet u Podgorici, a pravosudni ispit u Beogradu.

Svoje pjesme objavljuje u književnom časopisu ''Poeta'' iz Beograda i elektronskim medijima: poetabg (Beograd), u balkanskazora (Nova Varoš), poezijascg (Beograd) i drugim. Prikaz njegove knjige Bogorodično jevanđelje dat je u književnim časopisima: ''Razvitak'' (Zaječar) i ''Svitak'' (Požega), kao i u elektronskim časopisima: rukopis.artija.net, poezijascg i poetabg. 

Objavio je knjige: - Bogorodično jevanđelje, Glas crkve, Šabac, 2010., i - Vreme milosti, Grafokarton, Prijepolje, 2012., a  u pripremi su mu knjige Snoviđenje i Azbučnik Pravoslavlja iz koje su uzete pjesme o slavi i prislavi Šćekićâ.

Živi i stvara u Majdanpeku i Kurikućama. Rado se odazvao da govori za ''Glas Holmije'' i da nas upozna  podrobnije o svom književnom radu, držeći se gesla:

 

ŠĆEKIĆ: Kada je Hrišćanska religija, kako neko reče, poezija ljubavi i dobrote, pisati o onome o čemu se govori u Bibliji, u knjizi nad knjigama, na bilo koji način, je neiscrpna tema. Ja ću rizikovati da kažem nekoliko riječi sa nadom u Svevišnjeg Gospoda da se zbog njih neću kajati.  Svake godine iz svih oblasti nauke izlaze iz štampe milioni najrazličitijih knjiga. I to je dobro, ali nije dobro što ima vrlo malo duhovne literature. A te knjige su od velikog blagoslova za čitaoce. Pošto je poezija odraz ljepote, ljubavi, sreće, tuge i bola u vremenu i prostoru, vjerujem da je Bog prilikom podjele dužnosti i zanimanja ljudima, pjesniku namijenio posebno mjesto, u neposrednoj svojoj blizini, određujući mu tako sudbinu da bude  najpobožniji među ljudima. Kako nije postojao, niti postoji ijedan pesnik koji je vjerovao da je građevina postala bez građivinara on je time kroz svoje stvaralaštvo i uvidio savršenstvo Onoga, koji je sve stvorio i prvi Boga objavio. Zato s pravom Dučić reče: ''Odista postoje samo dva tvorca u svemiru: Bog i pjesnik, prvi sve počne a drugi sve dovrši''. Oni smatraju da ljepote nikad nije ni dovoljno ni  mnogo, da ovaj svijet nije ni dovoljno lijep, ni dovoljno velik, zato grade da bi ga dogradili i stvaraju da bi ga dovršili. Ono što je zasigurno istina a što me podstaklo da pokušam da pjesmom progovorim o ovim temama je to da se kroz vrijeme i kroz istoriju, sve veliko među ljudima izrazilo pjevanjem. Veliki Proroci su govorili jezikom velikih pjesnika. Mnoge ptice i insekti kada rade pjevaju. Uostalom, tri najfatalnije teme pjesničke inspiracije kroz vjekove, gde ni jedan pjesnik nije dostigao vrh savršenstva, bile su: Bog, ljubav i smrt.
 

ŠĆEKIĆ: Srbski Narod posjeduje osobine koje čak i potcjenjuje, a koje su krajnje meritorne i koje pripadaju vrijednostima koje znače vječnost jednog naroda, a narod koji posjeduje te vrline vječnosti, ni po koju cijenu i nikad neće iznevjeriti. Zato je taj narod među narodima oduvijek bio jedno čudesno čudo. To potcjenjivanje ne dolazi samo od naroda i svjetovnih vlasti već, na žalost, često, i od duhovnih. Vidite, svi znaci vremena i događanja ukazuju da su ovo, zasigurno, biblijski davno najavljena ''poslednja vremena'', uoči Drugog Dolaska Gospodnjeg, u kojim se vodi odlučujuća bitka između zla i dobra, između Gospoda i Antihrista, kada Antihrist preko arhitekata Globalizacije, želi poništenje svih osobenosti nacijâ i narodâ do kojih je ovima stalo, te svih religija, bogova, i projektovanje sebe kroz novac kao jedino božanstvo. Oni, bez stida, uzeše isto ime, isti naslov kakav je Hitler uzeo, ''Neue Ordnung'' – ''Novi Poredak'', unaprijed izračunavši, po vertikali Srbskog istorijskog, velikog, vječnog i slobodarskog ''NE'', da će mu taj narod, jedini dati otpor. Narod kojeg su od davnina ogromno vrjednovali i zbog toga ga strahovito mrzili. Narod kojem su pokrali i sakrili istoriju, kojem je kako reče sv. Nikolaj Velimirović poznat jedva njen deseti dio. Devet desetina njegove istorije ostaje tajna, skrivena i duboka sudba srbskog naroda. Narod  koji ne smije da bude drugo, već samo ono što piše u arhivama Beča i Berlina. Iz straha od Srbskog Naroda, u minulim vjekovima, što – šta činiše da Srbskom Narodu unište pisane tragove o njegovoj istoriji, da bi istorija i počela i završiola se sa Jevrejima, Helenima i Latinima. O tome svjedoči izbacivanje Arijaca (najčešće Medi, Rašani, Pelazi) iz kulturne istorije svijeta, odluka rimskog senata o kompletnom uništenju pisanih dokumenata Rašana, paljevina Aleksandrijske biblioteke, koju su dokusurili hrišćani, pljačka pisanih izvora Desjatinske kapele u Kijevu, nalog vizantijskoj vojsci da svaku srpsku knjigu spali, Mletački i Austrougarski preplaćeni otkup srpske knjige, spaljivanje narodne biblioteke u Beogradu napal bombama, od strane ''saveznika'', u cilju uništenja srbskog kulturnog identiteta. Zato je i bio cilj, taj narod, spolja i iznutra razoriti i tako ga raslabiti, jer u tom slučaju nema više prepreka za njihov novi red. 
 

 Na nesreću istinu o Srbima kriju i oni sami. Srbi su oduvijek bili veliki narod u velikim stvarima, a najmanji u svijetu u svakodnevnim stvarima, da istina o njima može da prodre i do njihovih neprijatelja ali nikako i kod njih samih. Nesavjesnost i pomodarstvo uzrodiše nedostatak samopoštovanja i nečinjenje, koje je opasnije od činjenja da je i dosadašnja istorija Srba svjedok njihovog nestajanja.  Na sreću i Ruski Narod je ponovo ojačao i podigao se sa koljenâ na koja je bio bačen da bi se pokoravao njihovim odlukama, Kineski takođe, što daje nadu i uliva ohrabrenje. Ako znamo da je u programu Svjetske vlade i Novog Svjetskog Poretka zacrtano svođenje ukupnog stanovništva na zemlji sa 6 milijardi, koliko danas ima, na samo jednu milijardu, prosto rečeno uništenje  5/6 zemaljskog stanovništva, koje ''po njima'' samo troši resurse, da bi ta ''zlatna milijarda'' mogla da živi, i čiji program se aktivno ostvaruje i preko navodne zaštite ljudskih prava, zloupotrijebivši ne malu  (LGB) populaciju i njen izlječivi porok. Tužno je gledati naše političare, i u Crnoj Gori i u Srbiji, kako primorani i ucijenjeni – vjerovatno i svojim životima,  od strane kreatora Novog Poretka, za  Judinu platu (šaku novca i mnogo obećanih šarenih laža) pred njima kleče i propagiraju vrijednosti kojih se besporočan i normalan čovjek stidi. Vjerovatno se toga što propagiraju i sami stide, ali sila Boga ne moli. Zato sada nimalo nije lako biti Srbin, ni u samoj Srbiji, a kamo li izvan nje. 

 

 

 ŠĆEKIĆ: Većina tog zapadnog svijeta, kome mi kao pod uticajem teških narkotika u transu hrlimo u nadi da ćemo sa njima i uz njih doživjeti blagostanje i preporod, odavno ima formirano mišljenje o Srbskom Narodu da je on najveće zlo i to mi, za sada, teško možemo promijeniti, bez obzira na bilo koje ustupke. A sa druge strane u zadnje dvije decenije na djelu imamo živu mitologiju Svezla usmjerenu da se razori Srbski Narod. Zato svi Srbi, bez obzira na stranačku orijentaciju, osjećaju da im je nanijeta užasna nepravda. Kada se nosi u sebe osjećanje užasne nepravde onda je tolika snaga da ona postaje najubojitije oružje za opstanak čitavog naroda. Kako se ništa slučajno ne dešava, pa ni sve ono kroz šta je prošao Srbski Narod,  Hristove muke koje je podnio, odavno sebe na krst raspevši i ginući ''za krst časni i slobodu zlatnu'', vjerujem da će taj veliki dar Gospodu biti razlog adekvatnog uzdarja i da će ta istorijska imuna snaga, i jedinstvo naroda po tom osnovu uspostavljeno, i biti razlog da će uz Srbe biti živi Bog koji je nepobjediv i da će Srbi, uz Božiju pomoć  i sa svojom maticom, ne samo opstati, već i da će u jednoj bliskoj i čudesnoj budućnosti doživjeti  takav preporod kakav niko od stručnjaka i ne sanja. 

    

ŠĆEKIĆ: O Holmiji, na promocijama časopisa i u intervjujima koje ste do sada sa uvaženom gospodom  obavili i objavili, rekoše da je časopis vaskrsnuo u vihoru globalizacije, da je on istorijska čitanka, da su u njemu mnoge istine ugledale svijetlost dana, da nas on podsjeća na naše istorijske i kulturne vrijednosti kojima se divila Evropa, da je on svojevrsna brana od nasrtaja i nametanja sumnjivih vrijednosti, da je on budni hroničar svog vremena, da se on bori protiv krčmljenja nacionalnog dostojanstva, da pokreće značajna pitanja prošlosti i budućnosti, da su se u njemu pojavile mnoge istorijske istine i kulturni sadržaji i da on ima u Vasojevićima misionarsku i prosvjetiteljsku misiju. Sa svima njima bi se složio, ali bi i dodao da on jeste i treba da bude, Zapis za budućnost, Hronološka bilješka za buduća pokoljenja svih trenutaka šta se sve sa Srbskim narodom radilo i šta je sve Srbskom narodu rađeno, jer  je  medijski zid, kroz koji Srbi pokušavaju da lansiraju istinu o sebi, za sada  i dalje  neprobojan. Neko reče opisujući ovo vrijeme: ''Kao da je đavo sada navukao na ljudske duše neku jezivu noć bezumlja, da se ne prepoznaju i da lutaju kao u mraku''. 

Kralj Crne Gore i pjesnik Nikola Petrović reče:

 

Svi mi vrlo rado i često citiramo nečiju pjesmu, nečije stihove, nečiji aforizam ili izgovorenu misao, i naravno to nam se ne uzima za zlo, već naprotiv. 

 

Ne bih bio originalan kada bih za kraj citirao zadnje riječi velikog pjesnika Jovana Dučića, za kojeg rekoše da je svetost i svečanost Srbskog jezika:

 

 

Iako tim riječima ne bih ništa oduzeo već ih samo ponovio, ali i dodao nešto zbog čega ću rizikovati da pomislite da sam maliciozan, ako vam kažem da sam srećan što sam rođen u ovo vrijeme, i ako je svako vrijeme Gospodnje vrijeme i  što sam rođen kao Srbin, iako sve narode, sve religije, sve vjere poštujem i njihovo postojanje i tu raznolikost doživljavam kao bogatstvo, a ne kao teret, jer je ovo vrijeme ono koje je mnogo velikih svetitelja, velikih duhovnika i vjernih  Hrišćana kroz vjekove željno iščekivalo.