Vojno-obaveštajna delatnost u Ruskoj imperiji: Darja Liven - ruska Mata Hari
Lepotica Darija Levin, prozvana "diplomatskom Sibilom" bila je ruska prethodnica poznate špijunke iz Prvog svetskog rata - Mata Hari. Ova dama je uspela da osvoji srca jednih od najuticajnijih političara XIX veka.
Darija je rođena 1785. godine u porodici vojnog gubernatora grada Rige Benkendorfa. Njena majka je bila dvorska dama velike kneginje Marije Fjodorovne, supruge cara Pavla I. Devojčica je vaspitavana na dvoru. Kada je imala 14 godina udali su je za grofa Hristofora Livena, ađutanta i ljubimca Pavla I.
Nakon ubistva Pavla I, novi car Aleksandar I je poslao grofa Livena u diplomatsku službu u Berlin, gde se Darija po prvi put susrela sa zamršenim lavirintom međunarodnih odnosa. Kasnije, 1812. godine, grof postaje ruski ambasador u Velikoj Britaniji, i na toj funkciji ostaje do 1834. godine. "Nadam se da će Vam Vaša supruga biti pouzdani pomoćnik", proročki mu je kazao car.
Doista, grofica je otvorila raskošni salon u Londonu, gde su se okupljale poznate diplomate. Ona se stalno nalazila u centru svih dešavanja. Poznati diplomata Filip Vejgel napisao je da je Darija "kod supruga imala ulogu ambasadora i savjetnika. Pisala je depeše". Aleksandar I i ruski ministar inostranih poslova grof Karl Neseljrode bili su u stalnom kontaktu sa Darjom Liven.
Nezvanično, mlada grofica je postala jedna od centralnih figura u sprovođenju ruske spoljne politike tokom "Svete alijanse", stvorene nakon poraza Napoleona 1815. godine od strane Rusije, Austrije i Pruske. Da bi došli do tajnih planova austrijskog kancelara Meterniha, glavnog rivala Aleksandra I, Darija Levina je stupila sa njim u intimne odnose. Njih je specijalno na Bečkom kongresu 1818. godine upoznao grof Neseljrode. Ljubavna veza na daljinu Darje i kancelara trajala je deset godina. Prepisku između ljubavnika kontrolisali su lično ministar i ruski car. Grofica je obaveštavala Aleksandra I o dvoličnim igrama austrijskog kancelara, koji je iza leđa Rusije pokušao da sklopi dogovor sa Londonom. Saznavši za ove namere, car je odlučio da napravi oštar zaokret u spoljnoj politici zemlje i počeo je sam da pregovara sa Britancima.
Kasnije, grofica Liven je bila pozvana u Peterburg na poverljiv razgovor sa carem. Špijunka je morala da raskine sa Meternihom i približi se Džordžu Kaningu, premijeru Engleske. Istovremeno, ona je uspela da uspostavi bliski kontakt sa samim engleskim kraljem. Džordž IV je postao čak i kum njenog sina Georgija. Kružile su glasine da je dete neverovatno ličilo na njega.
Rusija i Engleska, tradicionalni rivali, iznenada su postale saveznice. Darja Liven je ubedila Kaninga da podrži Rusiju u grčkom oslobodilačkom ratu protiv Turske. Kao rezultat toga, u čuvenoj pomorskoj bici kod Navarina dve zemlje su u blizini obale Peloponeza nanele poraz Osmanskom carstvu, dajući time slobodu i nezavisnost Grčkoj. Ali, ljubavna veza sa Džordžom Kaningom nije trajala dugo. Britanski premijer je umro 1828. godine.
Vrativši se kući, Darja Liven nije mogla da nađe sebi mesto u peterburškom društvu. Dva sina i muž su joj umrli, a carska porodica ju je zanemarila. S tim u vezi, ona je odlučila da ode u Pariz gde je kupila staru kuću bivšeg francuskog ministra inostranih poslova Talejrana. Tamo je otvorila svoj salon koji je odmah postao veoma poznat. Njeni stalni gosti su bili: pisac Onore de Balzak, pesnik Teofil Gotje, dramaturg Alfred de Muse, diplomata i pisac Fransoa de Šatobrijan. Salon su nazivali "osmatračnicom Evrope". Među njenim ljubavnicima u to vreme bio je Fransoa Gizo, francuski premijer. Za svo to vreme, ona nije zaboravljala interese Rusije. Vredno je sakupljala informacije o akcijama francuske vlade.
Nakon Francuske revolucije 1848. godine odnosi između Rusije i Francuske su se pogoršali. Gizo je bio smenjen sa čela vlade. Uoči početka Krimskog rata, Pariz je u savezu sa Velikom Britanijom i Turskom zauzeo neprijateljski stav prema Rusiji, radeći na tome da na svoju stranu privuče i Švedsku i Španiju. Darja Liven je blagovremeno informisala cara Nikolaja I o ovim pretnjama, ali ih je car ignorisao. Ipak, zahvaljujući njenim pravovremenim informacijama o nesuglasicama između Engleske i Francuske, ruska delegacija je uspela da na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1857. godine potpiše povoljan sporazum.
Ubrzo nakon Krimskog rata, u proleće 1857. godine, ruska špijunka, grofica Liven završila je svoj burni život u Parizu.
Milena Cmiljnić,
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...
Poslanici bloka su, kako se navodi, izabrali Qwant, koji je ranije bio u vlasništvu Axel Springer-a, kako bi smanjili digitalnu zavisnost od SAD....
Samo 38 odsto ispitanika veruje da Moskva predstavlja vojnu pretnju, u poređenju sa 52 odsto prošlog septembra, navodi Bild....
Niko od odgovornih za napad na školu u Starobeljsku neće biti pomilovan, saopštilo je rusko Ministarstvo spoljnih poslova...
Izveštaj dolazi u trenutku sve većih američkih ratnih troškova, iscrpljenih zaliha raketa i nespremnosti saveznika da se uključe....
Džon Retklif je, kako se navodi, rekao da američki predsednik očekuje „temeljne promene“ od Havane....
Ostale novosti iz rubrike »

















