Neimenovani izvor iz jedne od vojnih službi bezbednosti tvrdi da vojne i civilne službe bezbednosti u Srbiji poseduju veoma obimnu dokumentaciju o ratnim zločinima protiv JNA počinjenim na teritoriji Republike Slovenije 1991. godine. Reč je naime teškim povredama humanitarnog prava i u nekoliko slučajeva naredbama za likvidaciju zarobljenih pripadnika JNA.
Vojne službe bezbednosti u Srbiji poseduju audio snimak u kome je jasno identifikovan Jelko Kacin kako izdaje naredbu pripadnicima slovenačke TO da napadnu kolonu JNA a potom i likvidiraju zarobljene vojnike.
U Sloveniji su 1991. godine povređena pravila humanitarnog prava – nepoštovanje i izostanak medicinske pomoći i nege povređenima i obolelima, sanitetskog osoblja i njegovo sprečavanje u vršenju njihovih dužnosti i znaka Crvenog krsta. Teritorijalci i policajci su napadali i sanitetske jedinice i transporte, a brojni primeri su navedeni u brošuri „Istina o oružanom sukobu u Sloveniji“, koju je krajem te godine izdala „Narodna armija“.
Prilikom ataka pripadnika TO Slovenije na kolonu vojnih vozila, 28. juna ranjen je vojnik Bjelogrlić, po koga je odmah stiglo sanitetsko vozilo. Umro je zbog velikog krvarenja, kao posledice onemogućavanja njegovog blagovremenog zbrinjavanja u bolničku ustanovu.
Tog juna jedna medicinska radnica iz Maribora obavestila je telefonom oficire JNA da se u tamošnjoj bolnici nalazi kapetan prve klase Dragan Blagojević u vrlo teškom zdravstvenom stanju (prostrel pluća, visoka temperatura, metak u plućnom krilu). Ona ga je lično videla i izjavila da u bolnici čak ni rane nisu hteli da mu previju.
Težina povreda zahtevala je da Blagojević bude prebačen u Zagreb. Nadležni organi Slovenije su dva dana odbijali da to dozvole. Kada je, napokon, odobreno njegovo premeštanje i stigao helikopter kojim je trebalo da se transportuje, kapetanu Blagojeviću je uručeno otpusno pismo sa dozvolom da ode. Međutim, na izlasku iz bolnice opkolili su ga specijalci i vratili ga nazad.
Atakovalo se i na Vojno-rehabilitacioni centar u Rimskim Toplicama. Krajem juna pripadnici oružanih snaga Slovenije postavili su zahtev osoblju da Centar predaju ili će biti napadnut. Kako su starešine to odbile, različitim pritiscima na zaposlene zdravstveno i drugo osoblje sprečen je njihov dolazak na posao 1. jula 1991. Oko 150 pacijenata, među kojima je bilo i teških, nepokretnih bolesnika ostavljeno je bez hrane i lekarske nege. Zbog toga su svi bolesnici morali da budu otpušteni.
Mladen Kačavenda, pomoćnik direktora Savezne uprave carina, svedočio je o postupku prema ranjenim vojnicima. Dva devetnaestogodišnja vojnika JNA su ranjena u transporteru 2. jula u pet sati, nakon prekida vatre (jedan vojnik je iz Modriče, drugi iz Travnika). Dejstvom kumulativne mine vojnici su imali specifične opekotine po telu i licu. Po izlasku iz transportera, pripadnici oružanih snaga Slovenije ponovo su pucali na njih iz streljačkog naoružanja. Jedan je ranjen u predelu bedra, a drugi je dobio u nogu i ruku dve krhotine trombolnske granate.
Poručnik Dragan Bubalo ranjen je 30. juna u vreme dogovorenog prekida vatre, kod Gornje Radgone, u prepodnevnim satima, zajedno sa jednim vojnikom. Pripadnici TO odbili su da dozvole da im se ukaže pomoć, iako je bilo jasno da mogu da iskrvare, ukoliko im pomoć ne bude blagovremeno ukazana. Na helikopter koji je krenuo po ranjenike, vidno obeležen znacima Crvenog krsta, teritorijalci su otvorili vatru. Pilot, kapetan Kahrić, potvrdio je da je helikpoter više puta pogođen.
Major Aleksandar Stefanović je 3. jula sa kapetanom Brankom Trkuljom vojnim vozilom, propisno obeleženim oznakom Crvenog krsta, prevozio ranjenog vojnika u pravcu sela Radenaca. Neposredno na ulazu u selo vozilo su napali pripadnici TO i pogodili ga tromblonom, kada je ranjen kapetan Trkulja. Zbog zadržavanja vozila ranjenom vojniku nije blagovremeno pružena medicinska pomoć, zbog čega je umro.
Na sanitetsko vozilo, kojim je dr Goran Golubović krajem juna prevozio ranjenog poručnika Darka Bulatovića, ispaljena je raketa pa su ponovo ranjeni. Dr Vukica Bulatović je u to vreme pokušala da propisno obeleženim sanitetskim vozilom dođe i ukaže pomoć ranjenicima na graničnom prelazu Šentilj. Zaustavili su ih teritorijalci Slovenije, uhapsili i odveli u zatvor u Pesnici.
Piloti JNA Nikola Rodić i Željko Miletić kažu da su već na početku dogovorenog prekida vatre 28. juna žestoko napadani, iako su leteli helikopterom sa vidnim oznakama Crvenog krsta. Ističu da je najčešći napad bio u garnizonu Ilirska Bistrica, kada su puna dva sata proveli u helikopteru, pod vatrom.
Sledeći događaj je i posle petnaest godina ostao upamćen kao cinična bestijalnost slovenačkih političara. U blizini Ljubljane je 27. juna oboren helikopter JNA sa tri člana posade: kapetanom Milenkom Jorgićem, poručnikom Eldinom Hrapovićem i starijim vodnikom Miroslavom Šandorom. Sve do 5. jula nadležni organi Slovenije su odbijali da izruče tela poginulih. A pojedini visoki funkcioneri Slovenije, među kojima i tadašnji ministar za informisanje Jelko Kacin, trijumfalno su se slikali pored tela poginulih članova posade.