NATO JESTE I OSTAJE AGRESIVNI INSTRUMENT ZAPADNIH ELITA

Razgovor Gorana Kikovića, glavnog i odgovornog urednika ''Glasa Holmije'' sa Davidom Štokingerom, potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SPO) grada Švehata kod Beča. David Štokinger je rođen u Beču i živi u gradiću Švehat blizu austrijske prestonice. Radi u austrijskom Telekomu i od devedesetih godina prošlog vijeka nalazio se na raznim političkim položajima unutar socijalističke omladine Austrije. Danas je potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SPO) grada Švehata, član Glavnog odbora Organizacije za mir i neutralnost politike, član Glavnih odbora dvaju društava - Austrijsko-bjeloruskog i Austrijsko-kubanskog.
Tradicionalni socijalista, antiglobalista, internacionalista, kritičar Evropske Unije i NATO pakta. Istaknuti je učesnik pokreta solidarnosti sa Jugoslavijom (Srbijom) 1999. godine i velikih demonstracija protiv NATO-a u Beču iste godine. Godine 2011. David Štokinger je organizator Puta solidarnosti mladih austrijskih socijalista na Kosovo i Metohiju, kada su obilazili Kosovsku Mitrovicu, Gračanicu, Štrpce, Goraždevac, Dečane, Peć... Naredne, 2012. godine, obišao je Srbiju i Crnu Goru i mnogo snimljenih fotografija i reportaža objavio, po povratku u svoju zemlju, u elektronskim medijima, afirmišući ne samo prirodne ljepote, već i kulturna dobra, istorijska mjesta i znamenitosti srbskog naroda.
Kao revnosni čitalac ''Glasa Holmije'' rado se odazvao pozivu da govori za naš časopis. Redakcija časopisa je gospodinu Štokingeru poslala pitanja na njemačkom jeziku i dobila odgovor, koji slijedi. Zahvaljujemo se Zoranu Vuleviću, članu redakcije časopisa, koji je preveo na njemački jezik postavljena pitanja gospodinu Štokingeru i preveo njegove odgovore na srbski jezik.
KIKOVIĆ: Gospodine Štokinger, Vi ste veoma mlad čovjek, ali već toliko politički eksponiran i lijevo orijentisan, pa nas interesuje kako doživljavate sve ono što se na području Balkana ispodešavalo poslednje dvije decenije, posebno srbskom narodu, koji je proglašen za ''jedinog krivca'' ovih događaja? ŠTOKINGER: ''Devedesetih godina prošlog vijeka gledao sam strašnu medijsku kampanju protiv Srba. Iz vizure zapadnih medija i političara postojao je i postoji samo jedan krivac: Beograd i Srbi. Međutim, upravo su zapadne elite ušle u rat protiv Srbije izazivajući međusobnu mržnju među jugoslovenskim narodima, finansirale su secesionističke snage u republikama i preduzimale ofanzivnu političku akciju podstrekavanja Slovenije i Hrvatske kao i Kosova, što je dodatno dolivalo ulje na vatru. Prije svega Njemačka, a kasnije i SAD, preduzele su rasparčavanje i ovladavanje prostorom Balkana, geopolitički toliko važnog, a gdje je Jugoslavija prirodno igrala najvažniju ulogu. Još i zbog toga što je Jugoslavija, u tom prostoru, išla suverenim i jedinstvenim putem razvoja. Po mom poimanju stvari, Srbija nije bila krivac, Beograd je jedino htio da reorganizuje i ustanovi Jugoslaviju na novim osnovama. Savezna Republika Jugoslavija je prva zemlja u Evropi koja je pružila otpor neoliberalnoj ekspanziji nakon 1989. godine. Zbog toga je Zapad kaznio Srbe: izolacijom, embargom, NATO-bombardovanjem... To nije ništa drugo do klasični imperijalizam.
KIKOVIĆ: Stiče se utisak da sa posebnim simpatijama posjećujete Srbiju i Crnu Goru, pa biste nam mogli reći šta je to što Vas je na tim putovanjima posebno zainteresovalo? ŠTOKINGER: ''Prije svega, ja volim ljude. A otvorenosti srca, predusretljivosti i prijateljstva rijetko gdje ima više na svijetu, u Zapadnoj Evropi sve rjeđe! Tome u prilog, veliku važnost za mene imaju raznovrsne i bogate prirodne ljepote zemlje i njeno istorijsko i kulturno nasljeđe. Pa iz tih razloga sam zavolio i jezik, od kojeg sam poslednjih godina ponešto naučio. No, još uvijek moram da se usavršavam. Uprkos strašnom iskustvu, koji su narodi Srbije i Crne Gore u prošlim stoljećima morali da istrpe – od osmanskog ropstva, preko austro-ugarske okupacije i naci-fašizma sve do NATO-agresije – oni su prema strancima uvijek srdačni. Kad čovjek nije arogantan i ne žudi za vladanjem nad drugim čovjekom, onda se osjeća samo toplina i prijateljstvo. Iako sam ateist, rado posjećujem hrišćanske manastire i crkve. Dopada mi se arhitektura i za nju vezana kulturna istorija. Na svojim putovanjima rado razgovaram sa normalnim ljudima, iako istovremeno imam mnoge političke kontakte i prijatelje iz Srbije i Crne Gore. Posjećujem spomen-obilježja, koja podsjećaju na vrijeme fašističke okupacije, kao i nacionalne parkove. Meni se takođe veoma mnogo dopada i kultura slavlja u Srbiji i Crnoj Gori! Rado posjećujem tradicionalne kafane, uporedo sa novim klubovima. Visoko cijenim ležerni način života Srba. I zato provodim, evo već četiri godine, svoj ljetnji godišnji odmor na ''jugoslovenskoj rivijeri'' – u Budvi, Herceg Novom i Petrovcu. Osamdesetih godina prošlog vijeka provodio sam ljetnji godišnji odmor sa svojom porodicom u Jugoslaviji, i u Budvi i u Ulcinju.
KIKOVIĆ: Posjetili ste Kosovo i Metohiju i vjerovatno nosite sa tog puta određene utiske. Kako Vam Kosovo i Metohija izgledaju danas nakon dolaska NATO snaga i njihovog ''uređenja'' ovog prostora? ŠTOKINGER: ''Sa dvojicom svojih partijskih drugova cijelu sedmicu sam bio u posjeti okupiranoj srbskoj pokrajini Kosovo, koja je 2008. godine sumnjivim opredjeljenjem naroda proglasila nezavisnost i otada je podvedena pod režim ''međunarodne'' i takozvane ''nadgledane nezavisnosti''. Ovaj proces je vojno osiguran od završetka rata 1999. godine ulaskom NATO (KFOR), policijski i pravno od 2008. godine uvođenjem misije Evropske Unije (EULEX). Posjetili smo zatvorenu srpsku enklavu na Sjeveru (Kosovska Mitrovica, Zvečan, Leposavić, Zubin Potok) i enklave Srba i manjinâ (Goranaca, ...) južno od Ibra (Gračanica, Štrpce, Dragaš Gora, Goraždevac, Vučitrn), a bili smo i u Prizrenu i u Prištini. Razgovarali smo sa predstavnicima srbskih upravljačkih struktura i partija, kao i sa kosovskim Albancima i zastupnicima Goranaca. Susret sa zvaničnicima međunarodnih misija (UNMIK, KFOR, EULEX) na žalost nije upriličen, jer oni imaju otvoreno deklarisan stav ''protiv'' novinarâ, a ''za'' informativnu blokadu. To političko putovanje obogatilo je naše iskustvo, ali je donijelo i zabrinutost, jer su se naše ocjene i strahovanja obistinila, a dijelom i produbila. Ovo putovanje je poslužilo kao baza za izvještaj o političkom i socijalnom položaju ljudi, kao i za obraćanje divergentnim političkim organizacijama i medijima u Austriji, što je doprinijelo da se stvori objektivna slika u Austriji. Zaposjednuto Kosovo nije ništa drugo do kolonija Evropske Unije i NATO-a, kojima je to geopolitički važno zbog Istoka. Kosovo nije ''država'', već regija ilegalne mafije, u kojoj ponovo vladaju stari klanovi. Socijalna i privredna situacija je katastrofalna. Legalna, produktivna privreda praktično ne postoji. Srbe i druge manjine eksploatišu. Smatram da situacija postaje sve lošija i da ostaje ''zamrznuti konflikt''. U svakom slučaju moraju se spriječiti – dalje priznavanje Kosova i prijem u međunarodne organizacije. Ovdje čovjek mora biti solidaran sa legitimnim interesima Srbije prema njenom državnom integritetu i suverenitetu.
KIKOVIĆ: Kako Vam izgleda ''evroatlantski put'' Crne Gore i njen status ''kandidata za ulazak u Evropsku Uniju'' nakon Vaše posjete Crnoj Gori? ŠTOKINGER: ''Što važi za Srbiju u istoj mjeri važi i za Crnu Goru. Lično sam posjetio ove zemlje još dok su bile u državnoj zajednici. Najmanje što je bilo potrebno bio je njihov ostanak u zajednici. Nova granica između Bijelog Polja i Prijepolja jeste neprirodna granica svijeta. Ne postoje narodi u svijetu, koji su jedni drugima bliži trebali biti, od Srba i Crnogoraca! I Srbija i Crna Gora su kao neutralne države trebale da se međusobno politički dopunjuju i da vode multivektorsku spoljnu politiku. Dobre veze sa Rusijom, Kinom i zemljama ''nesvrstanog pokreta'', isto kao i saradnja sa zapadnoevropskim zemljama. Pristup Evropskoj Uniji ne donosi ništa Crnoj Gori, kao ni Srbiji. Baš nasuprot, još više će izgubiti, jer Evropska Unija nije projekat socijalnog mira i blagostanja, već projekat prije svega njemačkih elita. To svako može dobro da osmotri i u ovom trenutku, kad vidi kako je politika Evropske Unije profilisana prema Grčkoj, Portugaliji i Španiji! Isto tako svako bi morao biti daleko od pomisli pristupanja Crne Gore NATO alijansi. Crnu Goru je ne tako davno bombardovao NATO, a već danas su NATO alijansi potrebni jevtini vojnici za njihove ratove po svijetu. Za rat u Avganistanu, ili u budućnosti u Africi. Da li Crnogorci žude da budu jevtini vojnici Amerikancima i Njemcima??? NATO jeste i ostaje agresivni instrument zapadnih elita. Za Srbiju i Crnu Goru je važan privredni oporavak i poboljšanje položaja radnikâ. No, sa Evropskom Unijom i NATO-om, to im neće poći za rukom.
KIKOVIĆ: Zahvaljujemo Vam što ste redovan čitalac časopisa ''Glas Holmije'' i želimo da Vas pozdravimo kao prvog stranca, koji govori za naš list. Koje su Vaše poruke našim čitaocima? ŠTOKINGER: ''Čast mi je da sam imao mogućnost za ovaj intervju i želio bih stoga da zahvalim i gospođi Jasmini Đukić, koja je u tome posredovala. Radujem se da ću uskoro moći da posjetim i njen grad Berane. Volim planine, sâm sam alipinist i znam da tamo ima divnih planina. Ljudima u Crnoj Gori mogu da poručim da ne vjeruju svemu što vide u medijima ili što im predstavnici Evropske Unije i NATO-a iz regiona plasiraju, već treba da čitaju i slušaju i da istovremeno sačuvaju kritički pogled, a u isto vrijeme da odnose i saradnju sa Srbijom održavaju, što je moguće tješnjim. Srbi i Crnogorci su bili, jesu i ostaju bratski narodi. Živjeli! Srdačno vas pozdravljam! David Štokinger. Nakon što su nam stigli odgovori gospodina Davida Štokingera, odlučili smo da mu uzvratimo pismom, koje je u ime redakcije časopisa ''Glas Holmije'' osmislio i na njemačkom otpisao Zoran Vulević. Našim čitaocima ćemo ponudi prevod tog pisma, koje glasi: Poštovani gospodine Štokinger, Ne sumnjamo da ljudi iz Evrope sve znaju o uzrocima i ''izvedbi'' jugoslovenske tragedije. Samo rijetki su oni koji hoće da u javnom diskursu kažu istinu. Ipak, ''naš David'' to hoće. Jasno, sažeto, argumentovano. Znamo i to da smo kao malobrojan narod na ''svjetskoj raskrsnici'' privlačan zalogaj za nove ekspanzioniste svjetskog imperijalizma. Iz starih, dobrih razloga. Ipak, ''naš David'' kao prijatelj ne traži od nas žrtvu, već istrajnost i razboritost. Korektno, razumno, iskreno. Kosovo i Metohija jesu živa rana srbskog naroda. Mogu li to drugi u svijetu da shvate? ''Naš David'' i to izvanredno može. Precizno (istorijski), osnovano (po međunarodnom pravu), oteto (političkim nasiljem). Znamenitosti nijesu samo prirodne ljepote, istorijska i kulturna baština, već i ljudi. Naše ljude, ''naš David'' slika ne kao stranac i putopisac, već kao brat. Svakog gosta, koji nam je dolazio čista srca, dočekivali smo od iskona sa radošću i srdačnošću. Tako ćemo i ''našeg Davida'', čim nam stigne u Berane. Dragi Davide, kao što vidite ja sam Vas pet puta oslovio sa ''naš'', jer ste u svih pet odgovora zaslužili taj epitet. Vaši odgovori su retko moralan čin Evropejca i intelektualca, sa kojima smo zajedno bili u Evropi, vjekovima. Sa ovim novim, koji traže da preplatimo ulaznicu, nemamo ničeg zajedničkog. Jedva čekam da naši čitaoci, u sljedećem broju časopisa ''Glas Holmije'', vide da u ''novoj Evropi'' ipak mogu da se nađu – zdrav razum, iskren odnos i argumentovana istina. Garantujem da će poštovanje Vašoj etičnosti biti osigurano kod svih naših čitalaca. U njihovo ime kao i u ime redakcije časopisa ''Glas Holmije'' primite izraze našeg dubokog zadovoljstva na Vašim poštenim odgovorima. Vaš novi poštovalac, Zoran Vulević.