Selo Velika je kroz istoriju poznata kao ljuta krajina koja je uporno odolijevala raznim zavojevačima, pogotovo plavsko-gusinjskim Turcima, a inače bila značajno mjesto još u srednjevjekovnoj Srbiji, jer se pominje i u poznatoj Dečanskoj hrisovulji. Imali su ovi krajevi znamenite ličnosti i junake koji su ginuli za krst časni i slobodu svetu. Nije bilo lako opstati u vilajetu plavsko-gusinjskih aga i begova, koji su uvijek, kad bi ih zapalo, prezali da im uzmu slobodu, a koju im oni nijesu htjeli dati ni po cijenu svojih života. Veličani kao i svi Polimljani, kao uostalom i svi Srbi, nikad nijesu nikog napadali nego su kroz istoriju jedino branili svoj dom. Zato je nerazumljiv strašan genocid u Velici 28. jula 1944. godine, kada je stradalo preko 400 ljudi, nedužne djece, ženâ i staraca, a za koji niko nije sudski odgovarao i niko se do današnjeg dana nije izvinio za taj stravični zločin nad nedužnim civilima, iako je cjelokupnoj javnosti poznato da su taj stravični zločin izvršili pripadnici SS divizija ''Princ Eugen'' i ''Skender-beg'' uz svesrdnu pomoć domaćih zlikovaca, balista i vulnetara iz Plava i Gusinja.
Postrada tada Velika ni kriva ni dužna od strašnog usuda, koji je trajao nepunih dva sata posla, a niko od domaćih zlikovaca makar da kaza koju riječ oprosta, kamoli da bi zatvoren! Najteže je bilo potomcima žrtava, jer nijesu smjeli javno ni da progovore o ovom sve do nedavno zataškavanom zločinu, zarad tobožnjeg ''bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti''. Tako su i mnogi vrli savremenici i mimo svoje volje postajali taoci i ''saučesnici'' strašnog nepočinstva kojem nema pandana u našoj novijoj istoriji.
Kako se može bilo kakvo ''bratstvo i jedinstvo'' održati, ako se krije zločin i ako se zločin nikad ne osudi? Za odgovor na ovo pitanje vapi istorija, i etika, i pravo, i duša cijelog srbskog naroda. Može li današnja generacija, nakon 70 godina od ovog genocida nad srbskim narodom, smoći snage da bar javno iznese potpunu istinu o ovom događaju?
Jednom utvrđena istina bi bila djelotvornija od svake sudske presude, jer je ona nakon tolikog protoka vremena danas i anahrona i deplasirana.
Nadajmo se da će se u budućem vremenu tako nešto i dogoditi.