Sudije provjereni kadrovi SNSD-a

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik predložio je Narodnoj skupštini kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog suda na predlog Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, a njihova potvrda očekuje u narednom mjesecu. Na Dodikovom spisku za predsjednika Ustavnog suda RS predložen je Džerard Selman, beskrajno lojalni vršilac ministarskih poslova u pravosuđu u šestogodišnjem kontinuitetu sadašnje vlasti. Veliki je broj javnih dokaza Selmanove servilnosti prema onome koji ga je kandidovao zaključno sa cirkuskom predstavom poznatom kao strukturalni dijalog, koji je davno zaboravljen nakon što je obavio funkciju zamjene za referendum. Ali Selman po ovim karakteristikama nije usamljen primjer. Društvo u ovoj najznačajnijoj pravosudnoj instituciji RS trebao bi da mu pravi i nekadašnji ministar uprave i lokalne samouprave baš u Vladi Milorada Dodika i aktuleni delegat u Vijeću naroda RS-a Zoran Lipovac. Pozicija u Ustavnom sudu, očigledno, ima tretman dobitka na lutriji pa su njome nagrađeni i sadašnji tužilac Milenko Arapović te bivši glavni tužilac RS-a Amor Bukić. U civilizovanom svijetu ovakva postavljenja utemeljena su u rezultatima rada, ali u RS je praksa da se upravo nerad tužilaca najviše vrednuje. Oba nagrađena tužioca nisu se miješala u svoj posao iako su imali ogromnu obavezu utemeljenu, ako ništa drugo, u javnim izvještajima Glavne službe za reviziju. Stotine miliona javnog novca su nestale u crnoj rupi organizovanog kriminala, ali tužioci su se revnosno držali bijelog štapa. Za takve radne efekte i primjernu odanost, ne interesima društva već volji vrha vlasti, sada su nagrađeni dubokom, odlično plaćenom hladovinom do penzionisanja. Potvrda davno uspostavljene dijagnoze o bolesti ovdašnjeg društva biće obnarodovana već pri prvim narednim međunardonim analizama percepcije korupcije u kojima će BiH, a sa njom i RS, ponovo biti evropski šampion, suvereno učvršćena na prvom mjestu. Posljedice ovakvog stanja su brojne i katastrofalne po društvo u cjelini, pa se sasvim pouzdano može prognozirati da će nas, iole ozboljniji, investitori i dalje zaobilaziti u širokom luku kao prostor zaražen kugom, a sa njima i nada o radnim mjestima za pola miliona zvanično nezaposlenih.