Čekaju nas nova zaduženja

Koliko? Odgovor na ovo pitanje zavisi od interesa potencijalnih kupaca na tržištu vrijednosnih papira u RS jer je kabinet Aleksandra Džombića ponudio na prodaju novu emisiju obveznica ovaj put od 6,5 miliona.
Samo su dva moguća scenarija trgovine u srijedu na Banjalučkoj berzi.
Prvi je, da opet pukne bruka pa da se ponovo pokaže da interesa za vladine obveznice nema, a samim tim ni povjerenja u ovakvu izvršnu vlast.
To bi, praktično, već bila repriza nedavnog fijaska kada je ponuđeno 17 miliona vrijendostih trezorskih zapisa, ali su dobili ponude za nešto više od tri miliona, pa se prodavac, u liku ministra finansija RS Zorana Tegeltije, podvijena repa povukao sa tržišta.
Druga varijanta je da se, ipak, što na guranje, što na primamljivu kamatu koju je vlada isturila kao mamac, nađe interesa za cijelu emisiju obveznica, ali po cijeni kamate koja će biti najmanje četiri puta veća od one po kojoj novac daje MMF.
No, dužničko ropstvo u koje olako, ali kontinuirano klizi RS, zaduživanjem na ovakav način, ima i druge negativne refleksije.
Ovakvim operacijama vlada, spašavajući opstanak na vlasti krpljenjem budžetskog deficita, podriva i ono malo privredne akitvnosti izvlačenjem i ono malo slobodnih bankarskih sredstava koja su nasušno potrebna privredi za, kakvo – takvo, samoodržanje.
Ali, vlada za to ne haje pa će se zaduživanje posredstvom Banjalučke berze nastaviti sve dok se ne iscrpe najveći kupci, banke i fondovi, koji špekulativno nastoje isposlovati što veću kamatu.
– Investiotori traže povećanje cijene ali po našim informacijama likvidna sredstva još uvijek postoje, nesuvislo je objašnjenje koje je nedavno izrekao premijer Džombić.
A šta će biti kada novca ne bude jer ga je, kao garant sa najmanje rizika koji odgovara bankama, usisala vlada da bi njime finansirala javnu potrošnju, postajući tako najveći nelojalni konkurent svojoj privredi, na to pitanje i taj, sve izvjesniji scenarij, konitinuirana vlast SNSD-a nema odgovora, niti se njime misli baviti jer je umnom strategijom vladajuće stranke (SNSD) predviđeno da kredite ne vraćaju oni koji su ih uzimali.
Otuda je iznimno važno da se postigne sporazum sa MMF-om kako bi se izbjegao očigledan bankrot, ali i da vlada ne bi bila prisiljena da deficit pokriva sredstvima sa međunarodnog finansijskog tržišta gdje ne važe lokalni dilovi, ali je čeka i dvocifrena kamatna stopa u skladu sa izrazito lošim kreditnim rejtingom BiH, ali i sopstvenim kredibilitetom.