Kraj prve srpske ratne, pobedničke godine
"Ja sam ponosit da objavim da na zemljištu Kraljevine Srbije nema više neprijatelja", poručio je 15. decembra 1914. godine vrhovni komandant Aleksandar Karađorđević čestitajući srbskim vojnicima oslobođenje države i prestonice u prvoj godini Velikog rata.
Naredba OBr. 8676
Vrhovnog Komandanta Njegovog Kraljevskog Visočanstva
Prestolonaslednika ALEKSANDRA
svoj srbskoj vojsci
za 15. decembar 1914. god. u Kragujevcu.
Junaci!
Već se navršio peti mesec kako je na našu milu Otadžbinu naišao neprijatelj. Istrošeni u dva slavna ali teška rata, mi smo ga ipak muški i junački dočekali. I pošto smo ga jednom potukli na Ceru i Jadru, mi smo mu posle tolikih drugih krvavih ali slavnih bojeva, sada zadali udar teži od svih dosadašnjih. Hiljade zarobljenika, stotine topova i silna oprema vojna što je od neprijatelja zadobismo svedoče o njegovom porazu i
našoj slavi.
Junaci!
Ja sam ponosit da objavim da na zemljištu Kraljevine Srbije nema više neprijatelja. Izagnali smo ga krvave glave.
U tom svečanom trenutku (kada se na ponositom srbskom Beogradu vije ponovo pobedna srbska zastava) ja hoću pre svega drugog da ispunim jedan dug zahvalnosti.
U redovima vašim, rame uz rame s vama, ratuju u ovom trećem ratu i braća naša koju od Turaka oslobodismo. Vi ste svedoci njihovog junaštva i njihove ljubavi prema Otadžbini. Kosovci i Vardarci, Žegljigovci i Bregalničani, Batoljci i Porečani pokazali su se dostojni svoje braće Šumadinaca i Dunavaca, Podrinaca i Moravaca, Timočana i Užičana. Pokazali su se dostojni potomci junaka Milutinovih i Dušanovih, što nekad daleko proneše slavu srbskog imena i oružja.
Ja hoću da im dam vidan znak priznanja Otadžbine. Pred ovako nesumnjivim dokazom svoga velikog požrtvovanja i pred tako junački prolivenom svojom krvlju za svoju Srbiju; pred takvim stvarnim dokazom vršenja svoje najteže građanske dužnosti i to sa takvim oduševljenjem, - Ja objavljujem njihovo pravo na sve političke i ustavne tekovine Osloboditeljke Srbije. Prva redovna Narodna Skupština po zaključenju mira rešiće sve potrebne mere, te da se to potpuno i u život uvede.
Junaci!
Gvozdeni obruč naših moćnih saveznika steže se sve više oko našeg zajedničkog neprijatelja. Osećajući se pred porazom i strahujući od njegovih teških posledica on se bori očajno ali uporno. Ali uzalud. Broj njegovih vojnika sve je manji, a naši saveznici uvode svakog dana sve nove vojske u borbu. Kraj toj džinovskoj borbi već je danas jasan i ako ona još nije završena.
Mi moramo još neko vreme vršiti našu tešku dužnost i stojati uz naše velike i silne saveznike koji se bore i za nas, dokle oni ne smožde našeg zajedničkog neprijatelja na njihovim prostranim poljima, a tada će nastati mir, i to dugi mir, koji će dostojno nagraditi žrtve za našu Veliku Srbiju - tada će naša Otadžbina biti mnogo veća, silnija i srećnija no što je ikada bila.
A za to će, Vitezovi, Srbija biti vama blagodarna.
Vrhovni Komandant Prestolonaslednik
Aleksandar s. r.
- Izvor
- rts.rs/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Intervju sa Pavlom Bušujevim, rukovoditeljem Odeljenja za balkanska istraživanja Instituta za zemlje ZND...
U intervjuu za RGM.Žurnal, Pavel Bušujev, šef Odeljenja za balkanske studije Instituta zemalja ZND, govorio je o mentalitetu vlasti i naroda na Balkanu, o tome koje glasine ostaju puka...
Vaše Visokopreosveštenstvo...
Na pitanje urednika portala RuSerbia.com o dugoročnim posledicama NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom u Srbiji i NATO bioloških laboratorija u Ukrajini i potrebi formalnog okrivljavanja SAD i NATO-a za nanošenje...
Na platnu promiču kadrovi oslobođenja Marijupolja, okružen sam publikom koja aplaudira i plače i razmišljam samo o jednom – saborcima kojih više nema, kaže povodom premijere dokumentarnog filma “Na...
Ostale novosti iz rubrike »
















