Nemojmo dozvoliti da u nama umre Hristos

Sjećanje na patnje i stradanje ljudi - žrtava genocida u logoru Jasenovac, oprisutnjava nas i tjera da ne razmišljamo samo o broju stradalih. Da li je to tristo, petsto, sedamsto hiljada ili više ljudi, žena i djece tu ubijeno. Taj broj se iz dana u dan povećava jer i djeca njihove djece u njima su ubijeni. Mi moramo misliti kako da ne dopustimo da se slični zločini ikad više ponove, a neće ako budemo jaki. Jaki smo ako budemo jedinstveni kao narod, i ne samo da budemo dobri i čestiti građani, već daleko više od toga: da se brinemo, staramo i volimo narod svoj.

Obilježavajmo stradanja i patnju srbskog naroda ne samo zbog nevinih žrtava, jer nevino stradalim Nebesko carstvo je zagarantovano, već radi nas. Da nas ti tragični događaji opominju da moramo biti na putu jedinstva, vjere i hrabrosti, kako se niko ne bi usudio da nas napadne i zločin da učini.
He želimo danas da prozivamo one koji su krivi za takvo zlodjelo i one skrivene koji su stajali iza toga. Neka i njih Bog pogleda. Ne bi li shvatili svu dubinu grijeha koji učiniše, ne samo prema našoj braći, već i prema sebi i svome potomstvu. Neka im Gospod oprosti jer «ne znaju šta rade», a mi moramo da praštamo radi ljubavi Hristove. Moramo da praštamo i radi nas samih, jer samo ljubavlju ispunjeni možemo oprostiti takva zlodjela i razumjeti nedužnog stradalnika, sada već svetog Vukašina, koji kaže svom dželatu: „Mladiću, samo ti radi svoj posao“.

Slušamo zlonamjerne ili iz neznanja priče da je srbski narod najgori narod, a zapravo, srbski narod je stradalni narod koji je prošao kroz muku i patnju, časno noseći svoj krst. I upravo onom koga voli Gospod stavlja trnov vijenac. I zato u to srbski narod treba vjerovati kao u Boga što se vjeruje. Ovo je vrijeme kad ostavljamo svak' svoj trag neizbrisiv, po kojem ćemo se pamtiti, a Boga mi i tražiti. Budimo dobri! Nemojmo dozvoliti da u nama umre Hristos, a Kain da živi. Nemojmo ići putem bratoubistva da budemo poput onog koji se pamti po glavi Georgia Petroviča Čarnoga, jer onaj koji krene tim putem, misleći da će na taj način usrećiti sebe i svoj narod, razočaraće se kao čovjek koji je bacao mrežu da ulovi mjesečinu.

Nemojmo se razočarati u politiku i političare, jer i oni mogu biti dobri i pošteni. Potrebno je da narod ne bude ravnodušni posmatrač, već da aktivno učestvuje i pokažemo, ne samo toleranciju, već ljubav.

I na kraju, onaj narod koji iznjedri stihove „Sine Marko, jedini u majke, bolje ti je izgubiti glavu nego svoju ogriješiti dušu“, ne treba da brine za svoju časnu budućnost. Ovo treba da znaju i naši politačari, te da se približe i uzvise prema veličini naroda svog.
 

Autor: Dane Čanković, predsjednik Pokreta SNP Izbor je naš